05 pro Održan tečaj “Etički izazovi u medicini II. – Početak života”

U subotu, 2. prosinca 2023. godine uspješno je održan tečaj „Etički izazovi u medicini II. – Početak života“, u organizaciji Podružnice HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu

Dan prije prve nedjelje Došašća, tog radosnog iščekivanja dolaska Gospodinova, 2. 12. 2023. godine, upriličen je tečaj „Etički izazovi u medicini II“ u prostorijama HLKD-a u Praškoj ulici u Zagrebu s početkom u 10 sati. Osim osobnog dolaska u dvoranu, događaj se mogao pratiti i preko Zoom poveznice.

Voditeljice Tečaja su bile prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović i prof. dr. sc. Zora Zakanj, uz organizacijski odbor: izv. prof. dr. sc. fra. Draženko Tomić, prof. dr. sc. Vesna Lukinović Škudar, te prim. dr. Ivan Barišić.

Postoji veliki broj raznih etičkih izazova u medicini koji pokrivaju gotovo sve sfere liječničkoga rada, a „Početak života“, kako je glasio i podnaslov ovoga tečaja, u svakom je vremenu aktualna tema, bremenita etičkim pitanjima i izazovima.

Tečaj smo posvetili uspomeni na prvoga duhovnika HKLD-a, blagopokojnog biskupa Valentina Pozaića. Rad katoličkog liječnika, usko vezan uz profesiju kojoj se liječnik trajno posvećuje i prikuplja nova saznanja, nije toliko plodonosan, ako nema prisustva i duhovnog vodstva naših duhovnika. Upravo je biskup Valentin Pozaić, djelujući niz godina kao duhovnik HKLD-a, utisnuo u misiju HKLD-a potrebu služenja životu i čuvanja ljudskog života od začeća do prirodne smrti, kako nas je lijepo u svojem uvodnom govoru prisjetila predsjednica Podružnice, prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović.

Osim toga, u svome se uvodnom govoru profesorica Galešić Ljubanović osvrnula na početke rada Društva, osnovanog u veljači 1991. godine, s posebnim naglaskom na teme tečajeva koji su kroz godine rada Društva održavani. Naročito se osvrnula na 1994. godinu kada je održan seminar „Biološki i etički pogledi na početak života“ te  2014. godinu kada je održan tečaj „Kada počinje ljudski život“, iz čega je vidljivo kako se osjetljivom periodu početka života neprestano vraćamo, prikupljamo nova saznanja i oblikujemo svoje stavove. Posebnu ulogu u organizaciji većine navedenih tečajeva imala je Sekcija za odgoj i obrazovanje HKLD-a koja je bila posebno aktivna kada je njena predsjednica bila doc. dr. sc. Željka Znidarčić. Neizmjerna je uloga i dugogodišnjeg duhovnika HKLD-a biskupa Valentina Pozaića (1945. – 2023.), čijoj uspomeni posvećujemo ovaj tečaj, te drugog predsjednika HKLD-a akademika Antona Švajgera (1935. – 2003.) čije se dvadesete godišnjice smrti s poštovanjem prisjećamo.

Nakon uvodnih riječi predsjednice Podružnice, slijedila su izlaganja predavača koji su, svatko sa svojega aspekta i područja rada, iznosili teme s kojima se bave, što je dodatno podiglo kvalitetu tečaja, jer su, osim suvremenih spoznaja o područjima o kojima su govorili, u svoja predavanja utkali i svoje bogato iskustvo. Počeli smo s predavanjem o fascinantnim činjenicama o embrionalnom razvoju čovjeka. O toj je problematici u predavanju „Nastanak i razvoj embrija“ govorila izv. prof. dr. sc. Marija Ćurlin, molekularna biologinja s Medicinskog fakulteta Hrvatskog katoličkog Sveučilišta. Procesi embriogeneze su izuzetno osjetljivi na vanjske utjecaje koji mogu značajno promijeniti ishod tih procesa, a time i ishod cjelokupnog razvoja djeteta, što se u konačnici odražava na život, daljnji razvoj i zdravlje osobe, ne samo tijekom djetinjstva već i u odrasloj dobi. Važan utjecaj imaju fiziološki uvjeti poput dostupnosti hranjivih tvari i kisika, temperature, prisutnosti štetnih ili korisnih tvari, infekcije i slično, ali i drugi čimbenici kao što su prisutnost roditelja, njihov način života, ponašanja i raspoloženje. Stoga je razdoblje rane embriogeneze, a naročito razdoblje prije i za vrijeme implantacije, izuzetno važno razdoblje u životu svakog pojedinca, pri čemu značajnu ulogu ima okolina u kojoj dijete doživljava te prve, ključne dane svoga postojanja.

Nakon toga uslijedilo je predavanje ginekologa, prim. dr. Borisa Ujevića, pod naslovom „Metode potpomognute oplodnje“, u kojem je uvaženi kolega iznio podatke o sve većem broju parova koji se liječe zbog neplodnosti, ali i o načinima na koje im suvremena medicina može pomoći u ostvarivanju roditeljstva. Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) skup je postupaka kojima se tehnološki kontrolira i pomaže transport gameta, oplodnja jajne stanice, implantacija i razvitak trudnoće. Općeprihvaćeni pristup liječenja shvaća neplodnost kao tehnički izazov da se premosti nefunkcionalan proces. Takav način liječenja je način liječenja akutnih bolesti, te je kao takav suprotan medicinskom kanonu. Prema stajalištu Katoličke Crkve oplodnja je etički prihvatljiva samo ako proizlazi iz spolnog odnosa u braku, a postupke inseminacije, izvantjelesne oplodnje, preimplantacijske dijagnostike u svrhu selekcije zametaka, zamrzavanje embrija, surogat majčinstvo i eksperimentiranje na ljudskim embrijima smatra neetičnima. Stav Katoličke crkve o biomedicinskim istraživanjima i reproduktivnim tehnikama izražen je u naputku Zbora za nauk vjere Donum Vitae – Dar života odobrenom od pape Ivana Pavla II.

Izv. prof. dr. sc. Venija Cerovečki Nekić, specijalistica obiteljske medicine s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istaknula je kako je upravo obiteljski liječnik temeljni liječnik dobro organiziranog zdravstvenog sustava u kojem se odvijaju i procesi donošenja odluka i rješavanja izazova i dilema vezanih uz početak života. Obiteljski liječnik današnjeg vremena svjedokom je značajnih promjena u pružanju zdravstvene zaštite kako pacijentu tako i njegovoj cjelokupnoj obitelji. Stoga je i pitanje početka života izazov s kojim se obiteljski liječnik susreće u svakodnevnom radu i u tome poslu neizostavno je koristiti osobi i obitelji orijentirani pristup koji u svakom trenutku poštuje osobnost svakog pojedinca, ali i prepoznavanje specifičnosti konteksta obitelji i moralnih i etičkih vrijednosti koje ta obitelj posjeduje.

Predavanje koje je održala neonatologinja, prof. dr. sc. Zora Zakanj, pod naslovom „Suvremeni neonatološki stavovi o granicama preživljavanja djece – između smjernica i prakse“, zorno je prikazalo kako je s jedne strane važno poznavati na dokazima utemeljene medicinske stavove, a s druge strane, razumno promišljati o mogućnostima liječenja nedonoščadi na granici preživljavanja, tako da sada prihvatljivu vjerojatnost preživljavanja imaju nedonoščad rođena od 22. tjedna gestacije nadalje. Ona su izložena značajnom riziku smrti ili preživljavanja s kroničnim medicinskim stanjima, uključujući trajni invaliditet, što zahtijeva složenu i izazovnu medicinsku skrb, pa se donošenje odluka mora temeljiti na kliničkim i etičkim razmatranjima. Granice održivosti ovise o nizu uvjeta, posebice dostupnosti i kvaliteti liječenja u jedinicama neonatalne intenzivne skrbi. Razvojem tehnologije spušta se granica preživljavanja, a time raste obveza liječnika da svakome djetetu pruži jednaku i pravednu skrb. U zaključku je istaknula da neonatološki tim zdravstvenih djelatnika ima privilegiju da skrbi za najosjetljiviju populaciju ljudskih bića i pomiče granice suvremene medicine.

Posebnu duhovnu dimenziju tečaju je pružilo predavanje teologa, prof. dr. sc. Tončija Matulića, pod naslovom „Ljudski život je dar stvaralačke Božje ljubavi“. Kao i uvijek na sličnim skupovima, na svojstven je način, s pronicljivim smislom prema božanskoj dimenziji stvaranja, prof. Matulić istaknuo da je Bog jedan i jedini, živi i osobni Stvoritelj neba i zemlje. Sve što postoji, stvorio je snagom svoje stvaralačke Riječi. Sveto pismo nas stavlja također i pred novu sliku čovjeka u bitnoj povezanosti s novom slikom Boga. Čovjek je, naime, stvoren na sliku Božju (usp. Post 1, 27) i kao takav je vrhunac i kruna stvaranja. On je sposoban spoznati i ljubiti svoga Stvoritelja. Čovjekov je život bitno određen božanskim životom, tj. onim što Bog kao jedan i jedini, živi i osobni Stvoritelj jest po svojoj božanskoj naravi: „Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“ (1 Iv 4, 16).

Ljudski život nije život pukog organizma, iako je dah božanskoga života usađen u „prah zemaljski“, nego je to život kojeg radikalno omogućava i oživljava božanski život pa je čovjek kao konkretno živo biće uvijek ljubljeno Božje stvorenje i izvanredno očitovanje slave Božje. Božji dar života čovjeku je u bîti dar ljubavi i besmrtnosti, dar i obećanje vječnoga života. U čovjeku slava i sjaj dara života i slike Božje dostižu svoj vrhunac i svoju puninu u događaju utjelovljenja Sina Božjega. Smrt na križu Sina Božjega najradikalniji je izraz okretanja Boga protiv samoga sebe u kojemu se sâm Bog predaje za otkupljenje i spasenje palog čovjeka. Odatle razumijemo logiku i djelovanje Božje ljubavi prema čovjeku. Bog je jedini gospodar ljudskoga života. Čovjek stoga ne može neograničeno raspolagati svojim životom. Svako ljudsko biće od početka svoga postojanja uključuje djelovanje Božje stvaralačke ljubavi i zbog toga čovjek ne smije samovoljno raspolagati ni svojim ni tuđim životom. Božje gospodstvo nad ljudskim životom pokazuje se brižnom i ljubaznom skrbi prema svakom ljudskom biću, a napose prema malenima i ranjivima.

Tijekom svih predavanja, otvorila su se i nova brojna etička pitanja, u skladu s vremenom i civilizacijskim kontekstom u kojem živimo i djelujemo kao katolički liječnici, ali i kao društvena zajednica u cjelini.

Na kraju svih predavanja, otvorena je mogućnost da polaznici tečaja postave pitanja predavačima, što je, uz vođenje prof. dr. sc. Danice Galešić Ljubanović, preraslo u vrlo zanimljivu panel diskusiju, koja nam je otvorila nove etičke dileme i potrebu da ih tijekom slijedećih stručnih sastanaka i drugih oblika edukacije unutar HKLD-a, još više raščlanimo i s njima upoznamo ne samo naše članove, već i širu javnost.

Tečaju je prisustvovalo oko stotinu sudionika. Na kraju tečaja, u znak zahvalnost za trudu kojega su uložili u ovaj Tečaj, svakome je predavaču uručena umjetnička slika iz zbirke prof. dr. Antona Švajgera, te prigodna zahvalnica.

Neformalna, ali vrlo bogata i sadržajna rasprava, uslijedila je i tijekom zajedničkog druženja po završetku službenog dijela programa.

Tekst: prof. dr. sc. Zora Zakanj
Fotografije: Dubravka Strejček Knežević