30 svi Krasno: Održana godišnja duhovna obnova za članove HKLD-a i njihove obitelji

Godišnja duhovna obnova za članove HKLD-a i za njihove obitelji održana je u Svetištu Majke Božje u Krasnom od 30. svibnja do 02. lipnja 2024.

Susret je počeo, na Svetkovinu Tijelova, slavljenjem večernje mise u Svetištu Majke Božje od Krasnog. Misu je pred slavio voditelj ove, osamnaeste po redu, duhovne obnove, izv. prof. dr. fra Domagoj Runje, OFM, profesor Starog Zavjeta na KBF-u u Splitu i duhovnik splitske podružnice HKLD-a. Na početku misnog slavlja pozdravio je sudionike duhovne obnove i naglasio kako je Euharistija hrana za duhovni život.. U homiliji  je objasnio  važnost slavljenja Tijelova – Svetkovine Tijela i krvi Gospodinove koja je uokvirena u izdaju i zataju. U središtu ovog događaja vrhunac je zajedništvo koje je prekinuto Isusovom mukom, ali i obnovljeno njegovim Uskrsnućem. Isus riječima: „Ovo činite meni na spomen!“ poručuje da živimo na način kao što je živio On koji se davao kao kruh koji se jede i krv koja se prolijeva za druge. Euharistija izgrađuje jedinstvo svih vjernika što potvrđuje Isusova molitva da svi budu jedno. U četvrtak nakon večere sljedilo je predstavljanje sudionika  i upoznavanje s voditeljem duhovne obnove. Fra Domagoj je za ovaj put odabrao prve  tri knjige Starog Zavjeta sa željom da liječnicima približi osnove Biblijske antropologije. Uputio ih je i na djelo „Što je čovjek“, nedavno izdani dokument Papinske biblijske komisije. Razmatranja u petak počeo je tekstom 1. poglavlja Knjige postanka koje počinje opisom Božjeg stvaranja  svijeta. Biblija je knjiga pisana ljudima za život na zemlji koja upućuje i na Božju prisutnost među nama. Prošavši kroz šest dana stvaranja svijeta, voditelj je naglasio koliko je uz rad važan i odmor . O tome govori Božji počinak sedmog dana. Od kako je stvoren,  čovjek je takav kakav je i ima jednako dostojanstvo u svim razdobljima života.  O tome govori dokument Dignitas infinita. Dostojanstvo je opisano ontološki, moralno, društveno i egzistencijalno. Kada ne vidi smisao života čovjek oboli. Bog je stvorio čovjeka – muško i žensko, na svoju sliku. Ostala stvorenja stvorena su prema svojoj vrsti. Ljudska je vrsta jedna. U prvom je planu stvaranje čovjeka – stvaranje para. U Biblijskoj antropologiji  jedina je mogućnost da  je čovjeka stvorio Bog . Biblija ne poznaje govor o čovjeku bez Boga. Blagoslov je povezan s plodnošću. Svijet u idealnom svjetlu bijaše veoma dobar. Čovječanstvo i Novi svijet počinje od Noe. Nijedno stvorenje nema svrhe u samome sebi. Dovršenje stvaranja sedmog dana govori o potrebi počinka i o potrebi slavljenja blagdana. Samo slobodni ljudi mogu slaviti blagdane. Blagdani su memorija. Prvog dana u tjednu na spomen Isusova Uskrsnuća kršćanska zajednica se sastaje slaviti Euharistiju. Čitajući drugo poglavlje Knjige Postanka uočavamo da je stvaranje Adama kojemu je Bog u nosnice udahnuo dah života, stvoreno iz praha zemaljskog, te je tu prisutan i materijalni element. Kao takvog treba ga hraniti. Uzeto je iz zemlje. Tijelo je ono po čemu smo prepoznatljivi. Ono ima i duhovnu dimenziju a nju se hrani duhovnom hranom koja se prožima s materijalnom. Čovjeku nije dovoljan odnos samo s Bogom. Nije dobro da on bude sam. Bog i životinje nisu pomoć čovjeku kao što je on. U petak navečer na Blagdan Pohođenja BDM u Crkvi Majke Božje u Krasnom, misu je pred slavio fra Domagoj u koncelebraciji s domaćim župnikom don Stipom Zeba. Bio je to ujedno i završetak svibanjske pobožnosti, pa su se misnom slavlju pridružili i domaći vjernici. Nakon mise nastavilo se druženje u svetištu sa župnikom i mještanima Krasnog. Nakon večere slijedila je zajednička molitva krunice uz  pjesmu.

U subotu, 1. lipnja, u Krasnom polju, sudionici duhovne obnove su zajedno sa domaćim župnikom i mještanima  sudjelovali su u molitvi Križnog puta i blagoslovu novosagrađene Kapele Svetog Josipa podignute na brdu gdje završava Križni put. Misu je pred slavio don Ivica Miškulin, župnika u Ličkom Lešću, u koncelebraciji sa fra Domagojem Runje i don Stipom Zeba. Nakon misnog slavlja u župnom dvoru nastavilo se druženje uz domaće specijalitete, a mještani su igrali nogometnu utakmici stari protiv mladih. Subota nakon ručka organiziran je izlet na Zavižan uz pogled sa Vučjaka i obilazak Velebitskog botaničkog vrta. Nakon večere slijedilo je razmatranje o stvaranju žene i prvom grijehu čovjeka. Ta se tema nastavila u nedjelju ujutro. Bog nije stvorio čovjeka ovisnim o sebi nego da bude slobodan. Cijena slobode uključuje mogućnost reći ne; učiniti zlo ali i činiti dobro. Ako je čovjek ovisan o nekom dobru potrebno je sagledati je li se negdje uvuklo zlo. Zmija nudi prvim ljudima da budu lažni bogovi. Neposluh prema Božjoj zabrani da ne jedu sa stabla spoznaje bio je  izazov slobodi koja je urodila prvim grijehom. Zlo ima svoju povijest; početak i kraj. Prva knjiga Biblije povezana je s Novim Zavjetom. Isus je Novi Adam, a Marija Nova Eva.  Ona je zgazila zmiji glavu. Važno je upoznati Starozavjetne knjige, jer se na njima nadograđuje Novi Zavjet. Nakon grijeha Adam i Eva nisu više gledali istim očima. Nakon razgovora sa zmijom Bog je postao objekt s kojim više nemaju dijalog i ne mogu se više vratiti u prvobitno stanje. Odnos s Bogom se može obnoviti.Bog im daje odijelo bolje od onoga koji su sami načinili. Odjeća kroz Bibliju ima svoju simboliku. Ona štiti ne samo od stida već i od zla. Bijela haljina na krštenju upućuje na Krista Spasitelja. Prvi grijeh se dogodio na nosnovnoj čovjekovoj potrebi – potrebi za hranom, čija je svrha održavati život. Kako na tjelesnom tako i na duhovnom području postoji hrana koja usmrćuje i vodi u propast umjesto u život. Za konzumiranje hrane važno je ograničenje hrane koja narušava naš odnos s Bogom. Euharistija je duhovni i materijalni lijek: „Tko jede moje Tijelo, ima život vječni.“ U prvom su grijehu prekršene sve zapovijedi. Čovjek optužuje ženu, a sklon je optužiti i Boga. U liku zmije vidljivo je da su i stvorenja koja je Bog stvorio iznevjerila svoju svrhu. U Knjizi Postanka nazire se  pra Evanđelje. Zmija je simbol zla:  „On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“. Zlo će postojati ali će biti uništeno . Pobijedit će dobro. Unatoč grijehu koji je boli Crkva nije izgubila sposobnost rađanja.  Bog je štiti a sakramenti pomažu. Na kraju se fra Domagoj osvrnuo na slavlje subote i svakog blagdana – što je čuvanje memorije i znak da smo slobodni ljudi. Bog nas oslobađa ropstva da možemo živjeti u slobodi. Djece Božje.

Nakon nagovora bila je mogućnost za ispovijed, a potom misa za sve sudionike duhovne obnove u Crkvi Majke Božje u Krasnom koju je pred slavio fra Domagoj Runje. To je bila najbolja prilika za zahvaliti za još jednu nadahnutu duhovnu obnovu čije plodove će sudionici ponijeti u svakodnevnicu.

Susret je završio zajedničkim ručkom nakon kojeg se organizatorica ove, osamnaeste po redu duhovne obnove, zahvalila Bogu, voditelju – fra Domagoju Runji, domaćinima – obitelji Penava i svim sudionicima dobre volje koji su se radosni rastali u nadi da će se i sljedeće godine za Tijelovo okupiti u Svetištu Majke Božje u Krasnom.

Danijela De Micheli Vitturi, dr. med.