05 tra HODOČAŠĆE HRVATSKOGA KATOLIČKOGA LIJEČNIČKOG DRUŠTVA U POLJSKU, 5. TRAVNJA 2024. (3/5)

U petak trećeg dana hodočašća HKLD-a u Poljsku, uputili smo se u Wadowice, rodni grad Velikog pape Ivana Pavla II. Duhovnik HKLD-a prof. dr. don Ivan Bodrožić predvodio je misu u bazilici Bezgrešnog začeća, u crkvi u kojoj je kršten sv. Ivan Pavao II. zbog čega je on rado i često posjećivao ovo svetište

Do bazilike nalazi se kuća u kojoj je rođen i odrastao poljski Papa koja je danas pretvorena u spomen-dom u kojemu je postavljena izložba o njegovu životu. U prvom dijelu postava kronološki je prikazan privatni život Karola Wojtyłe uz rekonstrukciju stana u kojemu je živio do svoje 18. godine života, sve do preseljenja u Krakow, a u drugom dijelu predmeti i multimedijalni prikaz najvažnijih trenutaka njegova svećeništva, biskupstva i papinstva.

Vlasnik kuće bio je američki Židov koji je kuću prodavao za milijun dolara. Poljski Židovi namjeravali su tada skupiti novac i kupiti kuću, a zatim je darovati gradu Wadowicama. No spomen-dom je 2006. godine kupila zaklada Ryszarda Krauze te je darovala Krakowskoj nadbiskupiji. U sklopu spomen-doma nalazi se i popis svih država koje je posjetio sv. Ivan Pavao II. među kojima i Hrvatska koju je posjetio tri puta. Hodočasnici su se po obilasku spomen-doma fotografirali pred spomenikom sv. Ivana Pavla II. koji stoji ispred muzeja na trgu koji danas nosi njegovo ime.

Poslijepodne smo posjetili Koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau, najveći nacistički koncentracijski logor podignut za istrebljenje Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Nalazio se blizu grada Oświęcim‎a (njem. Auschwitz), 50 km zapadno od Krakova. Kao i ostalim njemačkim koncentracijskim logorima, njime je upravljao SS pod zapovjedništvom Heinricha Himmlera. Od proljeća 1942. do jeseni 1944. godine vlakovi su dovozili Židove iz cijele Europe koja je bila pod nacističkom okupacijom na smaknuće u plinskim komorama Auschwitza. Tijekom Nürnberškog procesa jedan od zapovjednika logora Rudolf Höß tvrdio je da je u logoru umrlo oko 3 milijuna ljudi (2,5 milijuna pogubljeno, a oko 500.000 preminulo od bolesti i gladi).

Najdirljiviji trenutak bio je posjet ćeliji u kojoj je svoj ovozemaljski život završio sv. Maksimilijan Kolbe – poljski franjevac konventualac, utemeljitelj katoličke udruge Vojska Bezgrješne. Nacisti su ga uhitili s grupom redovnika iz Niepokolanowa i deportirali u Auschwitz jer je u jednom listu koji je tiskao objavio: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“. Krajem srpnja 1941. zbog bijega grupe zarobljenika zapovjednik logora odredio je da će desetorica logoraša umrijeti u bunkeru gladi. Jedan od njih bio je poljski podčasnik Franjo Gajowniczek koji je bio otac obitelji te zavapio: ”Jadna moja ženo, jadna moja djeco!” O. Kolbe se ponudio u zamjenu za nesretnoga oca obitelji što je zapovjednik prihvatio te je o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao s osuđenima u bunker gladi.

No o. Kolbe je pridobio zatvorenike da umjesto da pate i očajavaju zbog takve sudbine, pjevaju i mole te su okrijepljeni njegovim riječima i prisutnošću umirali spokojno. Zadnji je umro baš u predvečerje Velike Gospe o. Kolbe. Smiješeći se i moleći Zdravomariju pružio je svoju suhu i izmršavjelu ruku za smrtonosnu injekciju, kojom su krvnici nastojali ubrzati smrt osuđenih, da na njihovo mjesto dovedu druge. Sutradan mu je tijelo spaljeno u krematoriju. Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. papa Ivan Pavao II. Potresan obilazak ovog logora smrti završio je molitvom za sve žrtve ovoga i svih drugih logora.

Svoj treći dan hodočašća u Poljskoj završili smo u Svetištu Božjeg milosrđa u Krakovu u kojemu su posmrtni ostaci sv. Faustine Kowalske. Od 1891. godine na ovome mjestu bio je samostan Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa. Sv. Faustina Kowalska provela je 13 godina u ovoj kongregaciji, a imala je brojne izvanredne milosti poput dara kontemplacije, skrivene stigme, apsolutne intuicije, proricanja, bilokacije, čitanje ljudskih srdaca, pri čemu je dosegla vrhunac sjedinjenja s Bogom na zemlji. Apostol je Božjeg milosrđa i veliki molitelj za spas grešnika koje nije nikada ispuštala iz svojih molitava i prošnji samom Isusu.

Isus je nadahnuo sv. Faustinu da svijetu približi i navijesti Božju ljubav, da izmoli Božje milosrđe za cijeli svijet, između ostaloga po novim oblicima štovanja Božjeg milosrđa preporučenim od Isusa: sliku milosrdnog Isusa s potpisom: „Isuse, uzdam se u Tebe“ koju je naslikao Adolf Hyla 1943. godine. Ta čudotvorna slika naslikana po napucima sv. Faustine, njegova je vizija kojom se često prikazivao Faustini, a prikazuje milosrdnog Isusa iz čijeg srca izlaze zrake u vidu krvi i vode i izlijevaju se na cijeli svijet. Umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938., a nakon njene smrti osnovana je katolička ženska redovnička družba Sestre Milosrdnog Isusa. Duhovnost ove Družbe povezana je sa spisima sv. Faustine Kowalske. Sestre su posvećene širenju pobožnosti prema milosrdnom Isusu i apostolatu u župama.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Faustinu blaženom 18. travnja 1993., a svetom u Rimu 30. travnja 2000. riječima: „Isus te izabrao da cijelom svijetu naviještaš njegovo nedokučivo milosrđe“. Uz staro svetište u kojemu su zemaljski ostaci sv. Faustine, 2002. je dovršeno i novo svetište koje je posvećeno Božjem milosrđu 17. kolovoza 2002. kada ga je posjetio papa Ivan Pavao II. i tom prilikom posvetio svoj Poljski narod i cijeli svijet Božjem milosrđu.

Potaknut mističnim napucima iz knjige sv. Faustine, Ivan Pavao II. je ustanovio svetkovinu Božjega milosrđa na Bijelu nedjelju na koju je i blaženo umro 2005. kao predvodnik i najveći štovatelj te pobožnosti.

Rok Čivljak

Pogledajte sve dane hodočašća  HKLD-a u Poljsku na portalu  Akademija Art OVDJE!