04 tra HODOČAŠĆE HRVATSKOGA KATOLIČKOGA LIJEČNIČKOG DRUŠTVA U POLJSKU, 4. TRAVNJA 2024. (2/5)

Częstochowa

Drugog dana hodočašća po Poljskoj, članovi HKLD-a posjetili su Svetište Gospe Częstochowske (pol. Matka Boska Częstochowska) na Jasnoj Gori. Ovo je najveće marijansko svetište u Poljskoj i jedno o najvećih u svijetu. Velebno zdanje kompleksa koji obuhvaća pavlinski samostan, baziliku i kapelu u kojoj se čuva ikona čuvene Gospe od Jasne Gore, izdiže se na brežuljku na rubu grada Częstochowe u zelenoj oazi mira. Kroz Svetište nas je vodila časna sestra Faustina koja je prije ulaska u Družbu svete Uršule godinama radila kao primalja, a sada dočekuje brojne grupe štovatelja Gospe Częstochowske.

Po predaji, ikona Crne Gospe, koja prikazuje likove Marije i Djeteta Isusa, nema obično porijeklo. Prema predaji, naslikao ju je Sveti Luka na komadu stola koji je izradio sam Isus. Sv. Helena, majka cara Konstantina, spasila je ovu dragocjenu ikonu i donijela je u Carigrad u 4. stoljeću, a kasnije je tijekom razdoblja ikonoklazma bila skrivena u poljskim šumama, nakon čega je prenesena u Częstochowu.

No suvremena istraživanja materijala i boja kojima je drvo oslikano pokazala su da ikona potječe između 8. i 12. stoljeća. Ikona je više puta urešavana srebrom, zlatom i dragim kamenjem što je bio razlog brojnih krađi i oštećenja na slici. No do danas je očuvana, iako više puta restaurirana, i tako oštećena slika koja se urešava različitim „odijelima“ izrađenim od skupocjenih materijala – srebra, zlata, koralja, dragog kamenja… a pavlini ih mijenjaju prema prigodi nekoliko puta godišnje. Dio tih uresa čuva se u muzeju u kojem se nalaze i brojni drugi eksponati koji su se koristili u liturgijske svrhe tijekom stoljeća, kao i originalni spis o utemeljenju ovog svetišta te krune kojima je Gospa okrunjena kao Kraljica Poljaka.

Papa Klement XI dekretom je odredio kanonsku krunidbu slike 8. rujna 1717. godine. Povodom obilježavanja 300. godišnjice krunjenja 2017., papa Franjo uputio je hodočasnicima svetišta u Częstochowi video-poruku u kojoj je istaknuo da je velika čast imati Kraljicu za Majku, ali je još veća radost imati Majku za Kraljicu, te nastavio: „Ako je Częstochowa u srcu Poljske, to znači da Poljska ima majčinsko srce, odnosno da se svaki životni korak čini zajedno s Majkom Božjom. Njoj povjeravate sve: prošlost, sadašnjost, budućnost, radosti i strahove svojega života kao i svoje zemlje.“

Tijekom razgledavanja svetišta, s. Faustina nam je napomenula da je papa Ivan Pavao II. za svoga pontifikata posjetio ovo marijansko svetište čak šest puta, a prilikom svoga posljednjega boravka u Poljskoj 2002. godine, kada mu liječnici iz zdravstvenih razloga nisu dopustili da iz Krakova doputuje do Częstochowe, skinuli su Gospinu ikonu s oltara i donijeli je u Krakov pred papu koji se posljednjeg puta pomolio pred ovim Gospinim likom za Crkvu u Poljskoj i cijelome svijetu.

U Częstochowi se ikona čuvala u kapeli u kojoj se i danas nalazi, ali je oko kapele 1430. godine izgrađena velika gotička katedrala i pavlinski samostan od kada se razvija štovanje ikone Gospe od Częstochowe. Gotovo svi poljski vladari tražili su zaštitu od Gospe Częstochowske, priznate kao kraljice Poljske i Poljaka, te ju na različite načine darivali.

Prethodnik krakovskog nadbiskupa Karola Wojtyłe, poljski kardinal Stefan Wyszyński, primas Poljske, kardinalom je postao 1952. godine, ali mu nije bilo dopušteno ići u Rim te su ga komunističke vlasti poslale u kućni pritvor u kojem je proveo tri godine. Tijekom pritvora sastavio je tekst molitve zavjeta poljskog naroda Mariji koji je položen 26. kolovoza 1956. u marijanskom svetištu na Jasnoj Gori. Kardinal Wyszyński odigrao je veliku ulogu u katoličkom otporu protiv komunizma. Sluga Božji Stefan Wyszyński i sv. Ivan Pavao II. bili su bliski suradnici i prijatelji, o čemu svjedoči jedan od najdojmljivijih prizora s inauguracijske mise pape Wojtyłe, koju je predvodio 22. listopada 1978. godine. Tom je prilikom novi papa ustao sa svoje stolice i zagrlio svog duhovnog uzora, prijatelja i suradnika s kojim je prošao godine i godine duhovne, ali i političke borbe s represijom komunističkog režima te mu je potom poljubio ruku.

Papa Franjo je također prilikom svoga osvrta na proslavu 1050. obljetnice krštenja Poljske govorio o značenju ikone Gospe od Częstochowe: „Ta nam sveta slika otkriva da Marija nije daleka kraljica koja sjedi na prijestolju, nego Majka koja grli svoga sina, a s njim i nas, svu svoju djecu. Ona je istinska Majka, Majka koja trpi s nama zato što si k srcu uzima probleme našega života. Ona je Majka koja nam je blizu i koja nas nikada ne gubi iz vida, nježna Majka koja nas prima za ruku na našem svakodnevnom životnom putu.“

Tri zlatne ruže Częstochowske Gospe

Povijest darivanja zlatne ruže potječe od običaja četvrte korizmene nedjelje, a po prvim riječima ulazne pjesme naziva se Nedjeljom Laetare. Ova nedjelja sa sobom nosi obilježja svete radosti, ali i mira, te se oltar prekriva ružičastim ruhom (roza boja simbol je radosti). Papinska liturgija nakon 10. stoljeća uspostavlja i jedinstveno liturgijsko slavlje – blagoslov zlatne ruže – po kojemu papa misnim slavljem u bazilici Svetoga Križa u Rimu, u kojoj se čuvaju relikvije križa, u procesiji nosi mirisavu zlatnu ružu. Tom ružom papa je htio iskazati relikviji Svetoga Križa istu onu počast koju je Spasitelju iskazala i Marija Magdalena prigodom večere u Betaniji (usp. Iv 11,2).

U počecima zlatna ruža dolazila bi svake godine iz Alsacea (Francuska), a od 1049. su za njihovu izradu nadležne časne sestre Svetog Križa u Bambergu koje svake godine papi šalju jednu ružu od zlata kako bi ju mogao nositi u procesiji prema bazilici Svetoga Križa. Kasnije se uz ovaj običaj slanja zlatne ruže razvio i obred darivanja zlatne ruže nekoj uglednoj osobi ili nekom zaslužnom gradu ili crkvi. Od vremena pontifikata svetoga Pavla VI., pape ovu zlatnu ružu daruju marijanskim svetištima jer u konačnici Presvetu Bogorodicu prepoznajemo i pod naslovom i imenom Ruža Otajstvena. Počevši od toga razdoblja pa do danas mnoga marijanska svetišta darovana su zlatnim ružama, a Svetište u Częstochowi dobilo ju je od tri pape: Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i pape Franje.

Pri kraju svoga obilaska Svetišta, hodočasnici su izmolili krunicu u kapeli sv. Ivana Pavla II pred čijom slikom i zagovorom su Bogu uputili sve svoje osobne i zajedničke molitve.

Krakov

Nakon vožnje kroz živopisne krajolike južne Poljske, u poslijepodnevnim satima drugog dana hodočašća stigli smo u Krakov. U Nadbiskupskom dvoru susreli smo se s kolegama iz Poljskog katoličkog liječničkog društva koje je predvodila predsjednica krakovskog ogranka dr. Anna Markiewicz i njihov duhovnik prof. dr. vlč. Dariusz Oko. Dok smo se okupljali i pripremali za slavljenje svete mise, imali smo priliku razgledati dvorište u kojem je postavljena brončana skulptura svetog Pape Ivana Pavla II, u blizini kojega je i Papinsko sveučilište. Imali smo osobitu čast i posebnu milost da je duhovnik HKLD-a prof. dr. don Ivan Bodrožić u koncelebraciji s vlč. Dariuszom predslavio misu u kapeli Nadbiskupskoga duhovnog dvora u kojoj je 1946. za svećenika zaređen Karol Józef Wojtyła, koji je kasnije punih 20 godina u toj kapeli služio misu kao krakovski biskup. Osim poticajnih riječi propovijedi našega duhovnika, posebno nas se dojmila završna pjesma „Krist na žalu“ čiji je autor upravo Karol Wojtyła. Orguljaška pratnja našega člana dr. Andreja Angelinija i pjevanje svih prisutnih, radosno je privela kraju ovo posebno svečano i upečatljivo misno slavlje.

Iz kapele smo drevnim hodnicima, ukrašenima namještajem i vrijednim zbirkama knjiga, krenuli prema svečanoj dvorani Nadbiskupskoga duhovnog stola u kojoj je prilikom svojih posjeta Krakovu kao papa boravio sv. Ivan Pavao II. S jednoga od prozora te dvorane običavao je papa Ivan Pavao II. pozdravljati okupljene vjernike, osobito mlade, koji su ga često pozivali da izađe na prozor u večernjim satima pjevajući mu pod prozorom prigodne pjesme. A on im je uzvraćao tako što se uvijek rado odazivao i upućivalo očinske riječi brige i podrške. Tih se dana i susreta sa Svetim Ocem rado prisjetila i predsjednica krakovskog ogranka Poljskoga katoličkog liječničkog društva dr. Anna Markiewicz koja je nadbiskupa Wojtyłu susretala još dok je bila dijete kada bi mu dolazila darivati cvijeće. Danas je prozor s kojega se narodu obraćao papa Ivan Pavao II. zazidan te ga s unutarnje strane resi velika slika pape Ivana Pavla II., dok je s vanjske strane mozaik s njegovim likom.

Uz dr. Markiewicz, našem je susretu nazočila i dr. Agata Czarnek, radiologinja i majka četvero djece, što je izazvalo srdačan pljesak okupljenih, u znak divljenja i podrške.

Na početku susreta obratio nam se duhovnik vlč. Dariusz te biranim riječima podsjetio na brojne i teške zajedničke povijesne činjenice i poveznice iz poljske i hrvatske povijesti. Zajedno smo odolijevali brojnim napadima i nasrtajima onih koji su pokušavali zatrijeti katoličanstvo, ali nam je najveća pomoć u svemu bila i ostala upravo naša katolička vjera. Crkva i narod, kako poljski, tako i hrvatski, združili su se u patnjama prilikom ratnih stradanja. I otac Karola Wojtile bio je vojnik, te je, unatoč obiteljskoj tragediji, uspio odgojiti sina za katoličkog svećenika i papu.

Na kraju susreta domaćine su pozdravili predsjednik HKLD-a izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak i duhovnik don Ivan Bodrožić. Prof. Čivljak pojasnio je domaćinima da je naše hodočašće obilježila brojka tri: kao i svi hodočasnici uputili smo se na ovaj put na slavu i hvalu trojedinome Bogu; na hodočašće sm okrenuli 3. travnja; posjetiti ćemo tri sveta mjesta poljskoga naroda (Svetište Gospe Częstochowske na Jasnoj Gori, nekadašnji dom krakovskog biskupa, a danas sv. Ivana Pavla II. te svetište Božjeg Milosrđa za čije je štovanje zaslužna sv. Faustina Kowalska.

Prof. Bodrožić istaknuo je kako poljski i hrvatski narod povezuje ne samo zajedničko štovanje pape Ivana Pavla II. već i povijesna uloga u zaštiti kršćanske Europe zbog čega je papa Leon X. 1519. godine u pismu banu Petru Berislaviću nazvao Hrvate predziđem kršćanstva (Antemurale Christianitatis). Prof. Čivljak pozvao je naše domaćine iz Poljskog katoličkog liječničkog društva da posjete Hrvatsku na jednom od svojih budućih putovanja i hodočašća nakon čega su se fotografirali pred slikom sv. Ivana Pavla II. koja zatvara tzv. papinski prozor Nadbiskupske palače.

Zora Zakanj, Rok Čivljak

Pogledajte i objavu portala Akademija Art OVDJE!