27 svi Članovi organizacijskog odbora splitskog simpozija o kockanju u posjetu Imotskoj krajini

Članovi organizacijskog odbora splitskog simpozija o kockanju, 18. svibnja 2024. godine posjetili su Imotsku krajinu. Imotska krajina povijesno je ime za prostor koji se nalazi u zaleđu Biokova. Možete pogledati doživljaj izletnika kroz tekst i fotografije.

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu (KBF Split) i Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) organizirali su, 17. svibnja 2024. godine, treći po redu znanstveni skup kojim žele odgovoriti na aktualna pitanja i izazove koji se tiču teologije i medicine, ali i društva u cijelosti. Ove godine, tema skupa bila je kockanje, odnosno ovisnost o kockanju kao jednoj o brzorastućih ovisnosti u RH s obzirom da procjene govore da oko 20% populacije kocka na mjesečnoj razini dok njih oko 10% ima neke psihosocijane probleme povezane s kockom.

Sutradan, 18. svibnja, članovi organizacijskog odbora splitskog simpozija i kolege posjetili su Imotsku krajinu. Imotska krajina povijesno je ime za prostor koji se nalazi u zaleđu Biokova. Za mjesto jutarnjeg okupljanja sudionika izabran je Zagvozd. Općini Zagvozd pripada sedam naselja: Biokovsko Selo, Krstatice, Rastovac, Rašćane Gornje, Zagvozd, Župa i Župa Srednja.

Na ulazu u Imotski izletnici su naišli na murve, pomalo zaboravljeno, ali ukusno voće, koje raste pojedinačno posađeno ili samoniklo.

Imotsko Crveno i Modro jezero su godinama predmet brojnih narodnih priča i legendi. U Crvenom jezeru ne može se kupati niti se do njega može sići bez dobre alpinističke opreme. Crvenom jezeru možemo se diviti izdaleka. Do Modrog jezera smještenog podno tvrđave Topana, koju su sudionici simpozija također posjetili, moguće je doći pješice, naravno ako ste u dobroj fizičkoj kondiciji te je moguće i kupanje u jezeru s 50 nijansi plave boje i čudesnim pogledom na okolne litice. Tu su vile tijekom zore i zalaska sunca upijale  ljepotu jezera, a prema lokalnoj legendi, u obližnju Vilinsku pećinu nikad nije kročila ljudska noga. Svakih nekoliko godina Modro jezero presuši, a Imoćani na dnu jezera odigraju nogometnu utakmicu. Jezerski derbi Vukodlaka protiv Vilenjaka veći je spektakl od finala Lige prvaka.

Današnja župna crkva sv. Frane Asiškog u Imotskom sagrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća u blizini ranije porušene crkve. Crkva je monumentalna, trobrodna građevina, podignuta u neoromaničkom slogu, orijentirana istok-zapad. Kameni zvonik, kvadratičnog tlocrta, široko rastvorene lože za zvona je iz 1848. godine s povišenjem iz 90-ih godina 20. stoljeća. Samostan je smješten južno od crkve i nastaje u nekoliko faza od prve polovice 18. stoljeća do druge polovice 19. stoljeća. Ortogonalna samostanska krila međusobno formiraju poluotvoreni klaustar, koji je otvorenom stranom orijentiran na jug, s kvalitetnom vizurom na samostanski vrt. U samostanu se čuva vrijedna kulturno-povijesna zbirka kao i bogata knjižnica.

Franjevački muzej u Imotskom utemeljio je svećenik, povjesničar, pisac i umjetnik fra Vjeko Vrčić (1914. – 2014.). Još 1967. za svoga službovanja u Imotskom, kao župnik, počeo je sa prikupljanjem eksponata, od starih književnih djela, do ostataka keramike iz ilirskog doba. Imoćani, shvativši kako se konačno našao čovjek koji će osmisliti muzej, donosili su fra Vjeki u samostan razne predmete. Neke od njih pronalazili su u svom životnom okružju, neke imali u svojim zbirkama. I tako iz godine u godinu Franjevački muzej u Imotskom postao je prepoznatljiv. Tako se u Franjevačkom muzeju može u samo nekoliko minuta šetnje po izložbenim policama prelistati povijest Imotskog i Imotske krajine, tamo od Ilira do današnjih dana. Iliri, Rimsko doba, dolazak Hrvata na naše prostore, da ne govorimo o nizu eksponata, oružja, nošnji, predmeta iz svakodnevnog života u vremenima kada je Imotska krajina stenjala pod Turskom vlašću, Francuskom i Austrijskom okupacijom.

Zelena katedrala u Donjem Prološcu je vjerska građevina, koja ima oblik netipične otvorene bazilike. Objektom dominira veliki kameni oltar, a u okolnom prostoru prevladavaju stara stoljetna stabla, pod čiju se hladovinu sklanjaju mnogobrojni vjernici iz Imotske krajine i okolice za vrijeme velikog ljetnog blagdana Velike Gospe, kada se na ovom mjestu tradicionalno slavi i svečana sveta misa. Uz katedralu teče rijeka Vrljika.

Slijedile si imotske delicije, hobotnica na imotski način (janjetina s ražnja) i jedinstveni imotski rafioli rađeni od bajama te domaća vina.

Dio izletnika nastavio je put prema Solinu i posjetio GOSPIN OTOK za koji se smatra da je bio prvo naselje Hrvata u ovom kraju. Na otoku, opkoljenom rukavcima rijeke Jadro, pretpostavlja se da su hrvatski knezovi utvrdili svoje stanove slično kao onamo iza Karpata: nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva.

Crkva Gospe od Otoka u Solinu nosi naziv prasvetišta. Ona je najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj. Posjetio ga je, 1998., i papa Ivan Pavao II. Crkva Gospe od Otoka jednostavna je i skladna jednobrodna neorenesansna građevina mnogokutnog svetišta. Projektirao ju je splitski arhitekt i slikar Emil Vecchietti (1830. – 1901.).

Bazilika svete Obitelji u Solinu građena je prema idejnom projektu arhitekta Viktora Vrečka, duga je 45 metara, široka 34, visoka petnaestak, površine je 1100 kvadrata s oko 650 sjedećih mjesta, ima sedam ulaza, tri sakristije, čak i prostor za snimanje vjerskih slavlja. Prostrane mozaike i freske koji prekrivaju zidove osmislio je jedan od najpoznatijih svjetskih sakralnih umjetnika, isusovac pater Marko Rupnik, koji je s timom od 27 ljudi iz svoga “Centra Aletti” nekoliko tjedana ukrašavao zidove.

Možete pogledati FOTOKROLOLOGIJU: