08 svi Albanija: FEAMC-ov simpozij o međureligijskom dijalogu 2023. 

U četvrtak 27. travnja, na spomendan blažene Ozane Kotorske, godine Gospodnje 2023. zaputismo se na hodočašće u Tiranu povodom Simpozija o međureligijskom dijalogu u organizaciji Europskog udruženja katoličkih medicinskih društava (FEAMC). Okupili smo se u mješovitom sastavu mladih iz Zagreba i Rijeke, zajedno s našim starijim članovima, predvođeni predsjednikom HKLD-a profesorom Rokom Čivljakom

Krenusmo tako iz Zagreba prema Mostaru, uz našeg dragog vozača Gorana, čija će se hladnokrvnost kasnije pokazati ključnom. Uz par stajanja i kraći zastoj kod Zira nastavili smo prema stajalištu Gospe od Puta kod Skradina gdje su nam se pridružili dragi članovi iz Podružnice HKLD-a u Puli. U Mostar smo stigli navečer, kratko smo obišli grad vođeni Zoranom, franjevačkim postulantom, te smo se, razgledavši crkvu sv. Petra i Pavla, zaputili prema hodočasničkom domu Emaus gdje smo se susreli s biskupom mons. Petrom Palićem i zajednički večerali u srdačnom tonu. Sutradan, prije nastavka hodočašća, mons. Palić je za nas slavio sv. misu, te smo se, razmjenivši darove, razišli uz želju da nam jednoga dana Mostar bude odredište, a ne samo usputna postaja. 

Petak nam je bio obilježen cjelodnenvim putovanjem. Prošavši kroz jug Hercegovine i kroz Crnu Goru, ušli smo u zemlju našeg odredišta, Albaniju. Gledajući kroz prozore autobusa, divili smo se prirodnoj ljepoti Skadarskog jezera i u daljini vidljivih planina, učestalijoj pojavi domaćih životinja na poljima i cestama, nesrazmjeru u standardu zgrada pokraj kojih smo prolazili i mjestimičnoj pojavi bunkera za koje smo prethodno utvrdili, prema podacima na engleskoj Wikipediji, da ih je izgrađeno oko 750 tisuća za vrijeme komunističkog režima poslije Drugog svjetskog rata. 

Prije našeg odredišta – Tirane – stali smo u gradu Lezhë gdje nam se pridružio vlč. Frano Čivljak, rođeni Dubrovčanin, rođaka našega Predsjednika te svećenik u lješkoj katedrali koji je u Albaniju dospio kao svećenik neokatekumenskog puta. Umjesto izlaganja, Frano je velikodušno prihvatio formu pitanja i odgovora te je odgovorio na sva naša pitanja o Albaniji koja smo u tom trenutku imali (barem pola pitanja bilo je o hrani). I tako smo u veselom tonu i polagano u gužvi tipičnoj za petak, ušli u Tiranu, glavni grad Albanije. Odjednom su zgrade postajale sve više i više, a nervoza predsjednika je bila sve veća i veća jer je morao stići na sastanak Upravnog odbora FEAMC-a. Dok je trajao sastanak, ostali članovi družine su se malo okrijepili prije večere. Cijeli Simpozij je inače organiziran u prostorijama Katoličkog sveučilišta Gospe Dobrog Savjeta u Tirani. 

Navečer nas je dočekao mons. Simon Kulli, biskup albanske biskupije Sapë, srdačno nas primivši i pozdravivši na talijanskom jeziku. Poslije večere, smjestivši se u hotel, „prođirali“ smo po gradu, popili pivo i umorni zaputili se natrag na spavanje. 

U subotu je bio glavni dio Simpozija – jutarnji dio programa obuhvaćao je sv. misu, predavanja i ručak. Pripremajući se za sv. misu, bojali smo se da neće nitko pjevati pa smo imali par aseva u rukavu za slučaj da bude potrebno. Međutim, preduhitrili su nas mladi domaćini koji su sastavili zbor mladih studenata medicine i lijepo nam dočarali liturgijske riječi na albanskom i talijanskom jeziku. 

Potom su na programu bila predavanja. Hrvatska je delegacija bila prisutna u zamjetnom broju, jedino su domaćini bili u većem broju od nas. Sadržaja predavanja se ne sjećam do u potankosti, međutim u sjećanju su mi ostale sljedeće točke: katolički liječnik mora biti izvrstan u svom poslu, ne smije dijeliti ljude po vjerskoj pripadnosti jer svi imamo ljudsko dostojanstvo, katolički liječnik mora poštovati tuđu autonomiju i odluke, katolički liječnik ima povlaštenu priliku svjedočiti Krista ljudima u patnji, prije svega svojim djelima i životom. Posebno mi je ostalo u sjećanju posljednje predavanje slovačkog profesora koji je posvjedočio svoju vjeru u teškim trenutcima naglasivši s kojim i kakvim se sve pritiscima nose današnji mladi liječnici koji žele prakticirati katoličanstvo. 

Poslije ručka, krenuli smo prema hotelu, a kako je predsjedniku Sekcije mladih HKLD-a bila gitara u ruci, odlučili smo malo zasvirati svim prolaznicima koji su toga dana imali sreću da prođu kraj nas. Lagana kiša spriječila nas je da nastavimo pjevački pohod po Tirani. U hotelu smo se osvježili i dočekali posljednji komadić slagalice, šlag na tortu: Isidoru iz Novog Sada koja nam se nije mogla pridružiti u četvrtak i petak, no odlučila je potegnuti sve do Tirane sama, na čemu smo joj vrlo zahvalni. 

Popodne je za nas bio organiziran obilazak Katoličke bolnice pri Sveučilištu Gospe Dobrog Savjeta čiji su djelatnici samo za nas sudionike Simpozija taj dan došli i predstavili nam čime se bave uz pokazivanje opreme i prostorija. Potom smo sudjelovali na susretu mladih u sklopu Simpozija gdje smo podijelili svoje viđenje medicine, katoličanstva i izazova s kojima se danas susrećemo. Poslije formalnog dijela, neformalno smo se međusobno upoznali i susreli te smo uz gitaru razmijenili pjesme. Poslije večere, zaputili smo se u hotel, te smo, ovaj put samostalno, mi mladi izašli i upoznali Tiranu po noći, kao i zanimljive delikatese njihovih južnih susjeda u prigodnom lokalu imena “OPA”. 

Vrativši se u hotel, uspjeli malo i odspavati te smo se sutradan zaputili na sv. misu u Katedralu sv. Pavla, koju je predslavio mons. Simon Kulli na albanskom jeziku. Bila nam je čast i zadovoljstvo sastati se sa zamjenicom Veleposlanika Republike Hrvatske u Albaniji i njenom obitelji, te smo zajednički poslije mise obišli Muzej albanske povijesti u samom centru grada, na glavnom trgu koji je ime dobio po Skenderbegu, albanskom nacionalnom heroju i ocu domovine. Putem su nam se pridružili Adrijana Vojvodić i Srećko Franušić iz zajednice Hram Božji koja djeluje u Albaniji, kao i kolege iz Slovenije i Belgije koji su s nama sudjelovali na Simpoziju. 

Razmijenivši poklone i pozdrave, rastali smo se sa zamjenicom Veleposlanika Republike Hrvatske i s kolegama te smo u proširenom sastavu, zajedno s Adrijanom i Srećkom, nastavili put prema gradu Krujë, povijesnom sjedištu Skenderbega gdje smo sjeli na ručak, te smo za sat-dva i dalje sjedili na ručku. Potom smo napokon pojeli, obišli obližnji muzej Skenderbega i zaputili se natrag prema busu. Moram priznati, veselio sam se prije putovanja jer nosim prezime Skender, međutim otišao sam prilično zasićen slušajući o Skenderbegu na svakom koraku. 

Zaputili smo se prema restoranu gdje smo rezervirali večeru, no prije toga smo svratili u Lezhë gdje smo obišli grobnicu jedne znamenite albanske ličnosti, pogodite koje, Skenderbega. Večerali smo obilno i kvalitetno uz domaća vina i jela rustikalnog “štiha”, u jednom trenutku nam se činilo da jela samo pristižu na stol, a mi ne uspijevamo jesti u tolikoj količini. U konačnici, i ta je večera završila, te smo se punih trbuha oprostili od Srećka i Adrijane te smo se zaputili u Skadar gdje smo posljednji put prenoćili u Albaniji.

Sutrandan smo obišli skadarski Muzej žrtava komunističkog režima u Albaniji, ali i svih drugih komunističkih režima. Upečatljivo je bilo prolaziti prostorijama i ćelijama u kojima su mučili svoje sunarodnjake, među kojima su bili i mnogi svećenici, redovnici i časne sestre. Muzej se nalazi u sklopu samostana časnih sestara klarisa koje su nas lijepo dočekale. Pozdravili smo se s Izidorom koja je hvatala bus za Podgoricu, te smo predvođeni našim Franom slavili sv. misu u kapelici samostana. Potom smo obišli i Katedralu sv. Stjepana u Skadru i pomolivši se albanskim mučenicima oprostili smo se s Franom i krenuli na put natrag. 

Prebirući u srcu dojmove s hodočašća uz pogled na prvo crnogorsku, potom hrvatsku obalu, zahvalili smo Gospodinu na lijepo provedenih pet dana u zajedništvu i molitvi, na novim poznanstvima i novim prilikama. U nadi da ćemo što slično uskoro ponoviti, nastavljamo sa svakodnevicom obogaćeni ovim iskustvom i duhovno okrijepljeni. 

Članovi Sekcije mladih HKLD-a: 

Ana Marija Anđelić, Luka Blagus, Korina Goluža, Tibor Illes, Matej Pedešić, Emma Pejić Tomić, Isidora Semnic, i moja malenkost, Marko Skender