02 ruj 43. Obiteljska ljetna škola

43. Obiteljska ljetna škola pod naslovom Obiteljsko zajediništvo u različitostima u organizaciji Obiteljskog centra FTI DI u Zagrebu održavala se na Jordanovcu u prostorima FFDI od 28. do 31. kolovoza 2014.

Na početku škole pozdravni govor uputio je p. Josip Sremić DI, pozdravio je sve sudionike škole, na prvom mjestu mons Valentinu Pozaiću pomoćnom biskupu zagrebačkom, koji je došao u svoje i me i kao delegat kardinala Josipa Bozanića nadbiskupa zagrebačkog, zamjenika vikara grada Zagreba, mons. Zvonimira Sekelja, dr Petra Krešimira Hodžića voditelja ureda za život i obitelj HBK, dr. sci. Vicu Batarela, predstojnika Ureda za obitelj zagrebačke nadbiskupije, domaćina dekana FF DI dr.sci. Ivana Šestaka, DI., koji je ustupio prostor za odvijanje škole, župnika p. Blaža Nikolića koji je ustupio pastoralni centar.

Temu ovogodišnje škole predložili su prošlogodišnji sudionici, osluškujući izazove vremena i situacija s kojima se obitelj susreće danas. Od prvih vremena vidljivo je zajedništvo kršćana, gdje je ljubav tu je i zajedništvo, ovdje je važno progovoriti o različitosti između djece i roditelja, bračnih drugova, kao i u čitavoj obitelji. Danas su obnosi između muškarca i žena sve više konfliktualni i sve manje komplementarni. Razlike su dobra prilika za rast u zajedništvu, te dobar i trajan izazov kvaliteti zajedništva. Naš altruizam omogućava prihvaćanje različitosti i usmjerava ih na dobro bračne i obiteljske zajednice. Nemoguće je ispuniti sva očekivanja drugih ošrema nama i naših prema drugima, neminovno je prihvatiti granice drugih a i svoje.

Prihvaćanjem Isusa Krista kap Puta, Istine i života vjernik je primio i najvažniju “hranu” našoj potrebi za transcegencijom, za Bogom u Isusu Kristu najjasniji je znak Božje ljubavi i Božjeg spasenja. Pozvao je sudionikr da s pažnjom i povjerenjem prate izlaganja i uključuju se u diskusije dijeleći dobra i loša iskustva.
Za mlade je organiziran program na Markuševcu uz brigu sestara zajednice Male obitelji Bezgrešnog srca Marijina. Najmlađi i Osnovci su u blizini na brizi sestara Kćeri Božje ljubavi.

Mons. Valentin Pozaić je u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pozdravio sve sudionike i dugogodišnjeg voditelja OLjŠ odsutnog p. Juru Bosančića koji se unatoč teške bolesti potrudio da se ostvari u ovogodišnja škola… Istaknuo je aktualnost ovogodišnje teme jer idemo ususret izvanrednoj Biskupskoj sinodi u Vatikanu (5. do 19. listopada 2014.), koja je priprava na redovitu sinodu 2015. (“Isus Krist otkriva otajstvo i poziv obitelji”) Integrirana obitelj: roditelji i djeca, unuci i bake i djedovi, svi tvore ljepotu zajednice vjere u dijalogu i ljubavi. Zatim je citirao papu Franju o značenju i teškoćama, nadi i blagoslovu obitelji u enciklici Svjetlo vjere. Prvo okružje u kojem vjera prosvjetljuje ljudski grad jest obitelj. Tu prije svega misli na stabilnu zajednicu muškarca i žene u braku, koja je plod njihove ljubavi i znak prisutnosti Božje ljubavi, priznavanja i prihvaćanja dobrote spolne različitosti zbog čega se bračni drugovi mogu združiti u jedno tijelo i sposobni su rađati novi život, to očitovanje Stvoriteljeve dobrote, njegove mudrosti i nauma njegove ljubavi. Obećati trajnu ljubav može se samo tada kada se otkrije naum koji je veži od vlastitih planova i koji nomogućuje darivati cjelokupnu budućnost sljubljenoj osobi..

Prvo predavanje na obiteljskoj ljetnoj školi pod naslovom „Kršćanska antropologija suživota s drugima – Važnost dijaloga za suživot u različitosti” održao je prof. dr.sc. p. Anto Mišić, DI. U svom je izlaganju istaknuo kako je u XX. st. ubijeno više ljudi nego u čitavoj povijesti do tada i kako je to najgore stoljeće do sada, kazao ja da ni ovo vrijeme nije puno bolje. Zapitao se tko su kršćani, što bi trebali činiti te mogu li doprinijeti poboljšanju današnjeg stanja. Svakako ne bi smjeli zaboraviti Isusove riječi “sol ” i “svijetlo” svijeta. Poslužio se odgovorom drevnog pisca koji na pitanje poganina Diogenta “tko su kršćani?” kaže: „ljube sve, a svi ih progone… gaze ih, a oni iskazuju čast… ubijaju ih, a oni oživljuju”. Važno je definirati kršćansko poimanje čovjeka onako kako to čini kršćanska antropologija. Ranokršćanska antropologija odnos čovjeka i svijeta uspoređuje s odnosom duše i tijela. Ljudska je narav uvijek ista, jednako dobra i loša, a mijenjaju se okolnosti života u svijetu.

Nikad u povijesti ljudi nisu bili tako povezani kao danas. Unatoč tomu ratovi su postali svjetski sukob civilizacija, a kriminal poprima globalne oznake. Htjeli to ili ne, osuđeni smo na život u globalnom selu. Raste svijest o potrebi ulaganja dodatnih napora u izgradnju kulture dijaloga i suživota. Potrebna je posebna pozornost u odgoju i obrazovanju mladih, jer ako ne nauče živjeti u dijalogu i toleranciji, budućnost neće biti bolja od prošlosti.

Dijalog je umijeće koje čovjeku nije urođeno. Umijeće dijaloga je oznaka civiliziranosti i kulture, uljudnog ponašanja, poštivanja drugog, a ne napadanja. Istinski dijalog stvara ozračje prijateljstva i otvorenosti. Plod dijaloga može biti obraćenje, ali može potaknuti na nepovjerenje i strah da se u njega ozbiljno i iskreno uđe.

Svrha je dijaloga pogodovati boljem ozračju među ljudima. Dijaloška je istina odnosna jer stvarnost nikada ne može biti posve sagledana samo s jednog stajališta. Zato nam dijalog pripomaže da postanemo svjesni sami sebe te da budemo vjerni svojim temeljnim vrijednostima. Osnovni poticaj dijaloga čežnja je za istinom, a cilj da se do nje dođe. Dijalog i suživot je neki oblik religioznosti, svojevrsna liturgija. To je susret osoba, a ne obrana svoga pravovjerja. Nije moguće postati stručnjak za dijalog kao što se ne može postati stručnjak za ljubav. Pozornica dijaloga je život sa svim rizicima i iznenađenjima. U dijalogu treba težiti za razumijevanjem i ljubavlju, stvarati ozračje prijateljstva, međusobnog povjerenja i zadovoljstva u suživotu. Dijalog je moguć, ali nije lagan kao što nikad nije bilo lako drugoga razumjeti, poštivati, prihvatiti i ljubiti. Kultura dijaloga nije hir besposlenih svećenika već uvjet ljudskog opstanka u budućnosti u kojoj će osoba biti središte u ovom svijetu. U kulturi dijaloga, jednom od puteva izgradnje boljeg svijeta, važno je mjesto međureligijskog dijaloga.

P. Josip Sremić je program prvog dana završio meditacijom na tekst psalma 139.
Drugi dan škole počeo je predavanjem doc. dr.sc. p. Nike, Bilića, DI: ” Obiteljsko zajedništvo u svjetlu i snazi objave”. Temu obiteljske škole razradio je kroz prikaz likova i situacija u Starom i Novom zavjetu. Poslužio se biblijskim opisom stvaranja svijeta te Adama i Eve. Postavio je ključna pitanja sudionicima: “S kim se traži više: sa supružnikom ili s djecom? Koji mi je biblijski lik najviše sličan? Kako se osjećam kao član Isusove obitelji?” Poslužio se likovima Abrahama i Sare, Zaharije i Elizabete te Kristovim primjerom. Na Abrahamovu primjera pokazao je da je otac nositelj religioznih iskustava, a na primjeru Hagare i Jišmaela ističe pojavu ruganja među braćom i problem nasljeđa. Zaharija i Elizabeta pak potiču na razmišljanje o slozi i komunikaciji, o šutnji i uslišanoj molitvi. Šutnja nije mučna tišina već poštovanje pred tajnom. Primjer svete obitelji pokazuje da u krizama valja tražiti Božju pomoć, a onaj Marte, Marije i Lazara potrebu druženja i suosjećanju s prijateljima. Kršćanskoj je zajednici povjerena nova zapovijed. Isusov nauk bitno definira obiteljsko zajedništvo, a temelj tog zajedništva je vršenje volje Božje.

U priopćenju „Suživot u suvremenom svijetu” mrsc. dr Petar Gotovac, spec. epidemiolog, kazao je da istina izmiče pozornosti, a u uvodu i zaključku je rekao da je nejasno što je s našim zajedništvom. Upitao se što je s našim narodom glede suživota. Paradoksalno je što se hrvatski narod deklarira kao vjernički, a ne zanima ga ozbiljenje etičkih načela u praksi. Bijela kuga je prisutna u hrvatskom narodu i on izumire, naglasio je problem sve veće nezaposlenosti i kazao da je pad sustava vrijednosti zapravo plod krivo shvaćene slobode. Čovjek je pozvan na djelovanje i ne treba se bojati zauzimati se za dobro, za promjenu na bolje. Bog ima u nas povjerenja.

Misu u 12,15 predslavio je prof.dr.sc. Nikola Stanković, DI. Govoreći o smrti sv Ivana Krstitelja, uz ostalo, kazao je da je grešniku uvijek kriv netko drugi. Sa savješću nema kompromisa. Iz mržnje se ne rađaju ni prave misli ni prava djela. Kad se ima ljubavi prema Bogu, ima se i prema bližnjima, i obrnuto. Poželio je da se u svijetu nastani dobro, a ne zlo i da ne bismo trebali biti ni lijevi ni desni, već istiničari koji pokušavaju tražiti gdje je ljubav, pravda i istina.

Poslijepodnevno predavanje pod naslovom “Bogatstvo različitosti u bračnoj zajednici” održao je dr.sc. John Vice Batarelo, predstojnik Ureda za obitelj Zagrebačke nadbiskupije. U današnjem društvu pojava je sve većeg izjednačavanja muškarca i žena i tendencija što većeg smanjivanja različitosti među njima. Oni, koji žive u braku, svjesni su različitosti, koje je dobro poznavati da bi suživot bio uspješniji i bolji. Ukazao je na osnovne biološke razlike koje nastaju pod utjecajem muških i ženskih hormona: testosterona, estrogena, razlike u veličini mozga, razlike u psihološkom, sociološkom, biološkom pogledu. Kazao da ne postoji uniseks mozak i koje su karakteristične razlike upravo zbog tih prirodnih nejednakosti. Na malim detaljima i reakcijama u svakodnevnici pokazao je različitost reagiranja žene i muškarca. To je dobro znati zbog lakšeg prihvaćanja drugoga i ostvarenja bolje bračne i obiteljske komunikacije kao i zaustavljanja i sprečavanja bračnih svađa. Muškarcu godi poštivanje, divljenje, uvažavanje i odobravanje, a smeta mu kada toga nema i kada ga se javno sramoti. Ženama godi strpljivost, nježnost i poštovanje. Žene trebaju ljubav. Znati praštati i tražiti oprost važno je za svakodnevni zajednički život. Poniznost i ljubav proizlaze iz praktične vjere. Prirodno je muškarcu da bude lider ženi. Naglasio je koliko je važno zaručnicima na tečaju prenijeti te informacije, i podržati mlade u predbračnoj čistoći, a bračne parove u primjeni prirodnog načina regulacije poroda što pogoduje boljem, uspješnijem i kvalitetnijem bračnom životu, a time i čvršćem obiteljskom zajedništvu.

Okrugli stol na temu „Dometi i granice prihvaćanja različitosti i drugačijeg” moderirao je p. Josip Sremić, a sudjelovao je bračni par Mirjana i Ivica Topčić. Iznijeli su svoje bogato iskustvo živeći 43 godine u braku i preko trideset godina djelujući u HZBS. Svojim primjerom svjedočili su Božji zahvat u njihovom braku i obitelji i snagu molitve koja im je pomogla u najtežim trenutcima. Govorili su o nekim nepremostivim razlikama koje su u obitelj došle ženidbom i udajom djece i o načinu kako se snalaze i žive u novim prilikama. Važno je znati prihvatiti drugoga, to prihvaćanje mijenja i pomaže život u različitosti. Pater Josip je preporučio da proučimo dobru točku svoje djece i nastat će pozitivna reakcija. Čovjek procvjeta diranjem u sveto i lijepo. Opasno je pretjerati u popuštanju, a i stezi. Obraćenje je proces ulaženja u dubinu kršćanskog života. Program je završio meditacijom p. Sremića na tekst 23. psalma.

U subotu ujutro predavanje Različitosti generacija u obitelji održali su bračni par prim. mr.dr. Jospi Lončar spec obiteljske medicine i gđa Mira Lončar , oec. Dr Josip je govorio o obitelji koja je kao takva izložena dinamici društvenog razvitka i okoline i koja traži adaptacijsku snagu svakog člana za uspješno prevladavanje svih etapa obiteljskog života: rano djetinjstvo, pubertet, adolescenciju, zrelost i starost. Snage prilagodbe ovise o unutarnjem povjerenju, razumijevanju i ljubavi, trajnjo potpori i opraštanju zaajedničkim interesima, a i sukobima. Govorio je oglavnim zadaćama obitelji, životu u međegeneracijskoj i potpunoj obitelji, čiji je sklad prvi uvjet učinkovitog odgoja. Zadaća obitelji je biološko reproduktivna, odgojna, društveno kulturna, moralna, religijska, domoljubna, gospodarska. Djecu se odgaja osobnim primjerom. Potrebno je biti uzor svojoj djeci, a to traži trajni rad na sebi. Djecu je potrebno oduševiti i poticati na razvoj ideala, raspored dnevnih aktivnosti, igru, navikavanje na rad, kulturnu razonodu, dati im priznanja, pohvale nagrade i ostvariti obećanja. Brinuti se o djeci znači slušati ih , poticati, prepoznavati njihova očekivanja i poticati ih na dobra djela. Gospođa Mira je govorila o Megugeneracijskom odnosu u obitelji u kojoj je rasla u suživotu s tri generacije sa istim interesom i podjelom poslova. Sa starijim se članovima odnosilo s poštovanjem, osim radnih navika odgajalo se u vjeri, a svatko je imao svoje zaduženje prikladno uzrastu i tako se učilo radu i odgovornosti. Naglasila je važnost ekonomske i prostorne neovisnosti mlade obitelji kao i potrebu povezanosti s izvornom obitelji osobito kada su u pitanju stari i nemoćni roditelji. Obitelj je na kraju usporedila s lađom na moru koju oplakuju valovi i obasjava sunce.

U priopćenju „Radost evanđelja u obitelji” dr. med. Danijela De Micheli Vitturi spec. obiteljske medicine ukratko je iznijela što papa Franjo u pobudnici Evangelii gaudi porućuje obiteljima. Svi i svuda smo pozvani na evaqegelizaciju. Obitelji su danas izložene pretjeranim utjecajem medijskih i zabavnih informacija koje ugrožavaju tradicionalne vrijednosti, a posebno svetost braka. Individualizam slabi svetost obiteljskih veza. Posebni su izazovi gradskih kultura, a i seoskih zbog utjecaja medija. Navještanjem evanđelja poziva vraćanje dostojanstva u gradske četvrti. Svraća pozornost na ulogu ženeu Crkvi i pomoć ženama u nevolji zbog prebrzih odluka na pobačaj. Potiče na pučke pobožnosti.Obiteljima preporuća kontempliranje i svakodnevcno čitanje i življenje Božje riječi koje humanizira i pomaže živjeti novim životom. Oduševljeno i vlastitim primjerom evangelizirati i voliti ljude. Voditi djecu na hodočašća. Imati povjerenja u Duha Svetoga, zahvaljivati za druge. Moliti se i utjecati zagovoru Marije zvijezde evangelizacije da omogući rađanje novog svijeta.

Misu u 12 i 15 predslavio je p. Josip Sremić. Obraćajući se djeci i roditeljima naglasio je da su djeca dar svojim roditeljima. Svatko od njih ima svoje darove koje je potrebno prepoznati i uz pomoć roditelja razvijati. Roditelji su odgovorbni za razvoj svoje djece. Bog je dao milost shvatiti da smo potrebni jedni drugima. Važno je prepoznati da razlike obogaćuje nas i čitavu Crkvu.

U predavanju „Vjera – nadahnuće i snaga u svim fazama bračnog i obiteljskog života” prof.dr.sc. p. Mihaly Szentmartoni, profesor psihologije na Gregoriani u Rimu, osvrnuo se na razvojni put braka i obitelji kroz prizmu vjere, a ideja vodilja bila je ljubav. Promatrao je učinke vjere u životu pojedinaca koji mogu imati blagotvorni utjecaj na bračni i obiteljski sklad. Nema savršenog čovjeka pa ni savršenih obitelji. Vjera je osobni odnos pojedinca s Bogom i tu se javlja dilema postoji li obiteljska vjera ili samo osobna vjera. Ideja vodilja bila je mudra misao sv. Petra, da vjera rađa krepostima, a kao plod ona ima ljubav. Življena vjera stvara u osobi određena uvjerenja, stavove i običaje koji mogu pozitivno utjecati na obiteljsko ozračje. Brak je dinamična stvarnost u kojoj je moguće raspoznati niz razvojnih faza u kojima i vjera poprima različito obilježje. Vjeru u obitelji predavač promatra kroz razdoblja braka. Sakrament braka uvodi nas u srce Božjeg plana. Obećanje na vjernost, zavjet je dan Vječnomu. U obiteljskom razdoblju imenovao je niz obiteljskih kreposti poput pravednosti, poštovanja i poniznosti. One u kršćanskoj obitelji imaju pokriće sakramenta braka, koji se pretvara u stalešku milost i koja znači da supružnici nikad nisu sami u svojim odnosima, nego imaju garanciju Gospodina Isusa Krista koji je obećao da će biti sa svojim učenicima do svršetka svijeta. Predavač je istaknuo važnost triju riječi hvala, molim i oprosti. Molim upućuje na pravednost, hvala na poštovanje, oprosti na poniznost. U starosti, trećem razdoblju obiteljskog života, govorio je o ljubavi kao daru vjere te potrebi za ljubavlju. Mladi čovjek nema iskustvo starosti, a stari nema objektivnosti za samoanalizu. Kriterij za razlikovanje etapa je dominantna psihička i duhovna potreba osobe. Istaknuo je čovjekovu potrebu za ljubavlju, potrebu da se pokaže korisnim, potrebu za sigurnom okolinom i potrebu za pomirenjem s prošlošću. Kratkim je i poučnim životnim pričama vješto približio konkretne životne situacije.

U diskusiju na okrugom stolu na temu „Drugi u obitelji i društvu –blagoslov ili prepreka” uveli su p. Nikola Stanković te supružnici Zrinka i Zlatko Gregov. Prvi je govorio s filozofskog stajališta o drugima koji su uvijek drukčiji te problemima i blagodatima susreta i suživota s njima. Bračni par je govorio konkretno o tim istim poteškoćama i načinima kako se rješavaju problemi – svakako ne brzopleto. Uvijek valja razmisliti, ali ne bi bila na odmet ni molitva pa i koja trodnevnica ili devetnica. Nakon njihova malo duljeg uvoda slijedila su neka pitanja, ali još više dragocjena svjedočanstva sudionika Škole.

Na kraju je p. Josip sremić zajedno sa sudionicima molio molitvu Mariji zvijezdi nove evangelizacije iz Evangeliii gaudi pape Franje

Večer je završila tradicionalnom priredbom Djeca roditeljima na dar, koju su izvela školska djeca sa s. Marijelom. Mladi s Markuševca su na temu škole izveli prigodan igrokaz kroz govor, pjesmu, ples, lutkarsku animaciju i prikaz potresna životne priče, na što su ih pripremili njihovi animatori p. Danijel i s. Marija sa suradnicima.

U nedjelju ujutro sudionicima se pridružio mons. Valter Župan biskup krčki, predsjednik vijeća za obitelj HBK. Pozdravivši sudionike istakao je kako je važan ovaj skup, jer povećava osjećaj zajedništva i upućen je na obiteljsku tematiku. Znanje u ovoj struci izgrađuje. Poručuje obiteljima da dolaze na ove skupove; najavio je i pozvao na II nacionalni skup za obitelj na Trsatu.

Poslijednje predavanje na školi „Euharistija Dana Gospodnjeg-snaga od koje kućna crkva živi i raste” održao je mr. p. Danijel Koraca. SJ.
Ne možemo živjeti kao kršćani bez nedjeljne Euharistije. Kristov pashalni misterij izvor je Euharistije. Osvrnuo se na izvješća Evanđelista . Euharistija nas povezuje s Isusovom žrtvom. Pashalni misterij izvor je i konstutivni element Crkve. Govorio je o porijeklu crkve, o važnosti Dana Gospodnjeg i činu koji činimo na spomen Isusu. U obnovi i njegovanju svetog bogoslužja mora se svratiti brigu i pozornost na sudjelovanje svega naroda. Bogoslužje je prvo i nužno vrelo iz kojeg vjernici crpe kršćanski duh, stoga ga pastiri moraju marljivo promicati odgovarajućom poukom. Usljedila su brojna pitanja oko slavljenja Euharistije sudionika koja su potvrdila da je vjernike potrebno stalno poučavati i na ovu temu.

U župnoj crkvi „Uznesenja Marijina” na Jordanovcu, mons, Valter Župan predslavio je misu u 10 sati na kojoj su se župljanima pridružili sudionici škole. U homiliji je naglasio kako je važno redovito sudjelovati na misi. Svako misno slavlje Kristovog vazmenog misterija vodi sve daljhe i dalje. Odreći se sebe znaći odreći se svoje osobne ambicije.. Petar je bio pozvan da slijedi Isusa, ne da ide ispred. Riječi evanđelja tvrd su govor koji nije lako slušati. Isus je slobodan vršiti očevu volju i nije bilo slobodnijeg čovjeka od njega. Neuspjeh je uvjet uspjeha, a smrt je uvjet života. Na Isusov se poziv odgovara sa Da ili Ne. Pozvani smo da budemo ozbiljni Božji vjernici.

Na školi su ove godine bila četiri radionice:
Nedjelja – Obiteljski rituali i obiteljska molitva voditeljica dr Danijela De Micheli Vitturi
Dometi i granice prihvaćanja različitosti drugoga voditeljica prof psihologije Iva Konjevod
Mnogoznačni govor tijela od erosa do agape voditelji dr Petar Krešimir i Rafaela Hodžić
Roditelji i djeca u trajnoj interakciji prema zajedništvu voditelj mr. P. Josip Sremić

Nakon mise voditelji i sudionici su izvijestili o radu u radionicama. Pater Josip Sremić bio je moderator završnog dijela vrednovanja programa i perspektiva, u kojem su sudjelovali predavači i sudionici 43. Obiteljske ljetna škole. Prof dr. Myhaly Szentmartoni osvrnuo se na važnost ljudske seksualnosti. Odgovarao je na pitanja sudionika o problemima koji se neminovno javljaju u obiteljskom zajedništvu među supruzima i generacijama. Za razliku od životinja čovjek je izgubio spontanost u hranjenju i seksu što zahtjeva primjeren odgoj u skladu s tradicijom i kulturom. Seks je slobodan dar. Celibat je jedan oblik življenja vlastite seksualnosti. U ljubavi je čovjek slobodan i sposoban biti suzdržljiv ako to izgrađuje ljubav. Predbračni odnosi su protiv cjelovite ljubavi i Božjeg nauma o braku. Danas uz ostale ovisnosti sve više je seksualnih ovisnosti. Čuvanje predbračne i bračne čistoće potrebne su za zdravi brak. Nema recepata za življenje vlastite spolnosti ona je uvijek individualna i svaki je par živi na sebi dostojanstven način. Bračna nevjera proizlazi iz lošeg odnosa među partnerima, prevareni partner treba preispitati svoje ponašanje. P Josip Sremić naglasio je da je važno zadržati djecu u crkvi što duže. Maloj djeci dobro je puno pričati o Bogu. Dr Danijela istaknukla je važnost Nedjelje kao dana zajedničkog slavlja Euharistije i druženja za obiteljskim stolom, odmora i zajedničkih odlazaka u prirodu. Jedna je sudionica zahvalila p. Szentmartonije na isticanje važnosti tri riječi hvala, molim i oprosti i ispričala kako je uspješno obavila zadatak koji je pater uputio nakon svog predavanja, a sastoji se u zahvali prije spavanj za tri osobe u životu. Još je bilo niz prijedloga za temu slijedeće škole. Svi zainteresirani mogu ih uputiti na adresu patra Jure Bosančića koji je bio organizator i ove ljetne škole.

Zaključeno je da je ovakva škola potrebne, a sudionici zadovoljni i obogaćeni znanjem i susretom. Prijedlog je da se odvija na jednom mjestu kao što je bilo na Fratrovcu, da se sudionicima omogući proći sve radionice i poći na hodočasće na Remete kao na nekad na ljetnim školama.

Danijela De Micheli Vitturi

Ovogodišnja obiteljska ljetna škola mladih, koja se već tradicionalno odvija usporedno s Obiteljskom ljetnom školom na Jordanovcu u zajednici Male obitelji Bezgrešnog Srca Marijina u Markuševcu, okupila je tridesetak sudionika iz viših razreda osnovne i srednje škole te nekoliko studenata. Kroz četiri dana, koliko škola traje, voditelji Marija Žganjer, vjeroučiteljica i p. Danijel Koraca, sa suradnicama Anom i Antoniom Kušanić, nastojali su temu ovogodišnje Obiteljske ljetne škole mladima prezentirati na njima prihvatljiv i razumljiv način. Nakon početnog upoznavanja, osobito onih koji po prvi puta sudjeluju u školi, kroz prezentaciju se prisjetilo rada prošlogodišnje škole te uvelo u temu ovogodišnje. Drugi radni dan započeo je promišljanjem o zajedništvu u različitostima kroz igru, kratki nagovor, osobnu meditaciju i zajednički osvrt. Poslijepodnevne aktivnosti uključivale su zajednički rad u tri radionice: plesnoj, lutkarskoj i dramskoj. U radionicama su mladi nastojali konkretizirati svoje zajedništvu u stvaranju vlastitoga programa kojim će prezentirati ovogodišnju temu. Navečer su mladi prikazali rezultate svoga stvaralaštva. Očitovalo se bogatstvo različitih talenata i velika kreativnost koja je rezultate truda spojila sve u jedan harmonični projekt. Prijepodne trećega dana bilo je posvećeno svjedočenju mladoga bračnog para, Antonie i Domagoja Kušanića. Govorili su o tome kako su oni živjeli i nastoje živjeti svoju različitost u svome odrastanju, upoznavanju, hodanju i počecima bračnoga života. Nakon svjedočenja razvila se zanimljiva diskusija u kojoj su bračnome paru mladi postavljali razna pitanja. Poslijepodne bilo je posvećeno dotjerivanju detalja projekata nastalih u radionicama kako bi se navečer mogli prezentirati roditeljima na Jordanovcu. Prijepodne posljednjeg dana zajednički su se osvrnuli na protekle dane, na ono što su novoga saznali, što su doživjeli, te što će ponijeti sa sobom u svoje obitelji, nastojeći pridonositi zajedništvu. Zajedništvo o kojem su promišljali ne bi bilo moguće da ga nisu svakodnevne živjeli i za euharistijskim stolom.

p. Danijel Koraca