Preminuo prof. dr. sc. Ivo Jurić (1956.-2018.) - jedan od osnivača i predsjednik u tri mandata HKLD podružnice Split
U nedjelju, 12. kolovoza 2018. iznenada nas je napustio naš dragi i vrijedni kolega prof. dr. sc. Ivo Jurić /1956.-2018./ specijalist dječje kirurgije, ravnatelj KBC Split, jedan od osnivača HKLD podružnice Split /1993./ i njenog predsjednika u tri mandata, sudionik domovinskog rata, otac troje djece...
Sprovodni obredi bili su na mjesnim groblju Lovrinac 14. 8. 2018. godine, potom misa u konkatedrali sv. Petra koju je predslavio monsignor Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije.
Evo što je prof. dr. Ante Mateljan, duhovni asistent splitske podružnice, rekao na ispraćaju prof. dr. Ive Jurića na mjesnom groblju Lovrinac:
Kao grom iz vedra neba pogodila nas je vijest o tvojoj smrti, dragi Ivo. I dok se ovdje pred lijesom još ne usuđujemo izgovoriti tu riječ, ni dopustiti da nam tako bolna stvarnost do kraja prodre u svijest, opet smo svjesni, da je istina, koliko god nam se to činilo nemogućim. I pitamo se: Zašto? Bože, zašto? Kako je to moguće? Zar nije bilo dosta križeva i patnje, pa još i ovaj? Zašto uzimaš baš one najbolje? I kako će tvoji dragi proći kroz neshvatljivu noć tvoje smrti? Jučer si mi, draga Josipa, rekla: Bog nam je uzeo ono što nam je najdraže. Prekrasnoga oca. I dodala: A mi čvrsto vjerujemo da je on sada zajedno s mamom. I da će brinuti o nama. Zato, Bože, hvala ti. I mi, koliko god bilo teško, u ovom času ponavljamo s vama: Bože hvala ti! Uz iskrenu sućut, u ime svih nazočnih, osobito članova HKLD-a i HKDMST-a, zajedno s vama velimo: Bože, hvala ti!
Bože, hvala ti za Ivu, oca obitelji. Oca koji ljubi obitelj, svoju pokojnu Sandu i svoju djecu, svoje tri kćeri, tri bisera. Hvala ti za oca koji živi za obitelj, sanjajući kako će jednom urediti maslinik i onda u zasluženoj mirovini, u prirodi, provoditi vrijeme sa svojom djecom. Ali, sve je pošlo drugačije.
Bože, hvala ti za Ivu, dragog prijatelja. Koji je znao, po evanđeosku, s radosnima se radovati a sa zaplakanima tugovati. Njegov dom i srce bili su uvijek otvoreni. Hvala ti za prijateljstvo kojemu nisu potrebne titule, časti i položaji, nego plemenito srce. Osjetili su to svi koji su mu bili bliski, osobito u najradosnijim i najtužnijim trenucima života. I na našim obiteljskim druženjima.
Bože, hvala ti za povjerljivog i pouzdanog liječnika. Hvala ti za čovjeka od riječi i održanog obećanja. Što je obećao, to je učinio. Uzdajući se u Boga za dobro se zauzimao bez straha od prigovora, uporno i ustrajno. S tim je stavom preuzeo odgovornu i zahtjevnu službu ravnatelja bolnice - i vršio ju je časno.
Bože, hvala ti za doktora Ivu, profesora medicine, vrsnoga dječjeg kirurga koji nije bio ljubomoran na svoje znanje, nego ga je s radošću prenosio mlađim kolegama. I toliko se veselio svakom uspjehu, koji je uvijek opisivan riječju "mi". Hvala ti što kao liječnik nije zaboravljao medicinske sestre i osoblje u bolnici, nego ih uistinu smatrao dostojnima priznanja i zahvalnosti. I bio im od srca zahvalan.
Bože, hvala ti za ponosnog Hrvata, za hrvatskog branitelja koji je u danima Domovinskog rata svoje znanje, svoje snage i sam svoj život stavio na raspolaganje Domovini. Hrvatskoj je dao svoje srce. Doslovno, za rata mu je srce toliko stradalo da se pomišljalo na transplantaciju, a kad se oporavila Hrvatska oporavilo se i Ivino srce. Sve do prije dva dana! A sada će mu srce biti položeno u zemlju Domovine koju je s tolikom ljubavlju u svojemu srcu nosio, za nju se zalagao i za nju se trudio.
Bože, hvala ti za Ivu, kojega sam puno puta nazvao "don Ivo", uvjerenog i praktičnog vjernika, revnog člana svoje župe sv. Petra, jednog od osnivača i više puta predsjednika splitske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Hvala ti Bože na njegovu primjeru i poticaju da kroz 25 godina okuplja liječnike katolike i pomaže da ustraju u služenju i svjedočenju, u sjeni križa i radosti uskrsnuća. Hvala ti i za novu bolničku kapelicu, s nadom da će i Križine dobiti dostojan bogoslužni prostor.
Bože, hvala ti za nesebičnost u služenju, pomaganju potrebnima. Dragi Ivo, hvala ti što si toliko puta, tko god bi te nazvao, pošao na hitni prijem, na odjel ili u ambulantu vidjeti što je s bolesnim djetetom i odmah poduzeo što treba. Nije ti bilo teško po noći ustati i poći u bolnicu, spremiti se i krenuti u operacijsku salu, ostati nakon radnog vremena i dežurstva, svakome priteći u pomoć.
Bože, hvala ti za Ivin široki djetinji osmjeh, ispod sjedog brka, koji je tješio, pružao nadu i driješio gropove spletene u grlu bolesnika, djece i roditelja. Taj osmjeh, tako širok, blag i bezazlen, kojim nas je veselio u svim susretima, ponijet ćemo sobom - do susreta na onoj drugoj strani - vječnosti.
Isuse Kriste, tvoja je riječ: "Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste". Sjeti se koliko ti je puta Ivo priskočio u pomoć. Koliko ti je puta olakšao boli, očistio rane, spojio polomljene kosti, koliko ti je puta spasio život. I nije za to tražio nikave dodatne naknade, nikakva profita. Nagrada mu je bila činiti dobro. No, svjesni smo da je i on bio samo čovjek, kao i mi, slab i grešan. Stoga te molimo: Pogledaj ga milo i ogrni milošću da sa svojom Sandom potane dionikom punine života, po tvom obećanju da se "tvojim vjernima život ne oduzima nego se stječe vječno prebivalište na nebesima". A ti, Majko Marijo, na nebo slavno uznesena, primi ga kao svoje ljubljeno dijete u nebesko okrilje. Dragi Ivo, hvala ti! Od srca, hvala za sve! Počivaj u miru Božjemu. Amen.
priredila dr. Danijela De Micheli Vitturi
foto: Miranda Cikotic/PIXSELL