USKRSNA RADOST (Uskrs 2017.)
HKLD podružnica Split tradicionalno obilježava Dan zdravlja na Uskrsni ponedjeljak misom za zdravstvene djelatnike ucrkvi Gospe od zdravlja u Splitu. Misu je ove godine predslavio duhovni asistent podružnice prof. dr. sc. don Ante Mateljan. Zbor liječnika pjevača pjevao je za vrijeme misnog slavlja, a na kraju su održali prigodni koncert.
Pročitajte homiliju don Ante Mateljana
USKRSNA RADOST (Uskrs 2017.)
Radost! Kako lijepa riječ i još ljepši osjećaj. Radost! Kako dragocjena ne samo u ovim nego u svim vremenima i svim ljudima. Radost! Koliko potrebna u danima poremećenosti, mraka i straha, koliko nužna za povratak osmjeha na lice nakon gubitka i kad se čini da je sve gotovo.
Radost - to je jedna od temeljnih odrednica kršćanske vjere. Navještaj vjere u Boga Stvoritelja, Spasitelja i Posvetitelja, Oca i Sina i Duha Svetoga, jest Radosna vijest! Radost što stoji u početku stvaranja, radost unešena u sve što je od Boga stvoreno i blagoslovljeno!
Bog Stvoritelj i sam se raduje svemu što je stvorio, uobličio i dobrim načinio. A kako li se tek raduje čojeku, muškarcu i ženi, koje je na svoju sliku stvorio i blagoslovio. Pismo veli: Radost Gospodnja djeca su čovjekova. Stvoreni smo da budemo radost - ne samo da donosimo radost, nego da budemo radost - radost Bogu i ljudima! A to biva kad prepoznamo svoj pravi temelj, kad se okrenemo Bogu - istinskom izvoru našega čovještva, kad u dubini svojega bića osluhnemo njegovu prisutnost koja nas prožima i donosi mir i spokoj duše.
Ali, Pismo nam veli i iskustvo potvrđuje da je čovjek od radosti Božje očinske prisutnosti i blizine skrenuo u tugu. Iz svjetlosti okrenuo u mrak. Iz dobra u zlo, iz pravednosti u grijeh. I tako je poremetio Božju i vlastitu radost. Grijehom je razbuktao zlo i ono što je trebalo biti povijest zajedništva, život radosti s Bogom, postade od tada povijest jada i nevolja, život muke, tjeskobe i straha.
Ali, Bog ne posustaje. U svom naumu spasenja ulazi u ljudsku povijest, svojom Riječju, Objavom, svojim Savezom i zakonom, svojim obećanjima i nepresušnim vrelom milosti. U bdijenju vazmene noći sjećamo se velikih Božjih zahvata kojima on sam, trajno nudeći ljudskoj slobodi suradnju i Savez, okreće smjer ljudske povijesti, prema obećanoj budućnosti.
A Božja budućnost - jest obećana radost. Ona koja je već unešena u svijet utjelovljenjem, osobnim Božjim pristupom na naš ovozemaljski kućni prag. To je ona radost koju je Djevica Marija osjetila i što ju je ispjevala u svojemu veličanstvenom hvalospjevu: Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju! To je ona radost koju je osjetila Elizabeta u klicanju i nerođeni Ivan u majčinoj utrobi, to je ona radost što su je doživjeli pastiri na betlehemskim poljanama čuvši anđele i mudraci pred Novorođenim u jaslama.
Ta radost još odzvanja jekom Gospodinove riječi, radosne vijesti - evanđelja, dolinom Jordana i okolicom genezaretskog jezera, galilejskim poljanama i brežuljcima Samarije, ulicama Jeruzalema i hramskim predvorjima - radost kojoj su hrlila mnoštva, jer ju je donio onaj koji dolazi u ime Gospodnje! To je ona ista radost kojom su bili zaneseni učenici na Taboru i koju su kušali dionici umnoženog kruha na Gori blaženstava, to je ona ista radost koju su doživjeli hromi i slijepi, gubavi i uzeti - kad ih je dotakla ruka Spasiteljeva, to je ona radost Zakeja i ostalih carinika, Samarijanke i ostalih grešnika i grešnica, koji su u riječi i pogledu Isusovu prepoznali Božje smilovanje i otvorena vrata za povratak u dom Očev. To je ona radost s kojom su učenici s Učiteljem iz Lazarova doma u Betaniji pošli put Svetoga Grada i doživjeli klicanje naroda na putu posutom cvijećem i maslinovim grančicama!
Ali, sva ta radost u jednom je trenutku - činilo se - da je posve prestala, nestala, ugasla! Radost Gospodnja koja se proširila svijetom u jednom neobičnom trenutku ljudske povijesti - povjesničari vele da je to jedini zabilježeni trenutak povijesti kada je na čitavom svijetu vladao mir - u samo jednom danu, od večeri Četvrtka do poslijepodneva onoga Petka, 6. i 7. travnja 30. godine, u Jeruzalemu, počevši s izdajom učenika i odreknućem prijatelja, prodajom Boga i čovjeka za za sitne pare, s računicom prevrtljivosti neuračunljiva mnoštva, nošeno nezasitnom pohlepom za vlašću i osnaženo lažima podmetnutih svjedoka, kroz okrutnost vojnika i svjesnu nepravednu presudu suca koji misli da mu je u rukama moć života i smrti - činilo se da je toga Petka, mislili su neki jednom zavazda - uklonjena nada i s njom zatvorena svaka moguća radost.
I tako isto misle - pa se u skladu s tim i ponašaju - mnogi i dan danas. Svjedoci smo da se i danas čovjeka i Boga izdaje i prodaje za novac, da suci svjesno nepravedno sude a tužitelji podmeću laži, da se lažno poziva na Boga da bi se zametnule smutnje među ljudima i narodima, da opijeni moću i silom oružja provodi državni i pravni teror, da se i danas, možda više nego ikad, ubija nevine, od nerođenih do osiromašenih i ubogih. I sve to - jer nema nade, svjetlosti i radosti u srcima - onih koji su Boga ostavili i sebe na Božje mjesto stavili.
Kad bi bilo tako, možemo slobodno sa svetim Pavlom reći, mi ovdje okupljeni bili bi najbjedniji od svih ljudi! Ali nije tako, jer smrt i svi oni što su opijeni kulturom smrti nemaju zadnju riječ. Bog je nezaustavljiv u svojemu promislu i usred najgušće tame smrti, on sam otvara vrata života. I unosi jedincatu, najveću novost sve ljudske povijesti: Raspeti, da - raspeti, pogubljeni, usmrćeni, u tuđi grob pokopan, jedini na čiji je grob postavljena ne počasna straža, nego čuvari da ne bi pobijedio smrt - ustaje iz groba i javlja se živ!
I kao što nekoć anđeli na betlehemskim poljanama pastirima javiše radosnu vijest - o rođenju - evo i sada anđeli na najstrašnijem od svih mjesta na svijetu, na mjestu strahotnoga križa, pogubljenja i mrkloga groba, javljaju još radosniju vijest - novoga rođenja, preobraženja, uskrsnuća. Nije ovdje! Uskrsnu! Ustade! Živ je! Bog se raduje - i Bog nas raduje, radošću svjetla, života i nade utemeljene u posvjedočenoj, živoj vjeri u Uskrsloga i njegovu nazočnost među nama!
U toj radosti uskrsnuća danas kliče sav kršćanski svijet, kliče Crkva i kliču naša srca: Aleluja! Da, aleluja! Radujte se! Radujmo se! I ponesimo istinsku radost Božje pobjede nad zlom i grijehom, i nad samom smrću, svima i svugdje. Ponesimo je onako kako su je donijele žene s groba, kako su je pronijeli Učenici, kako ju je živjela i u zajednici Crkve svjedočila ona koja se najviše od svih uzradovala: Majka Marija!
Radosna vijest uskrsnuća Kristova ono je svjetlo koje je prosvijetlilo tamu vazmene noći i obasjalo svijet vječnim, neugasivim svjetlom, ono je svjetlo koje je upaljeno vjerom i u našim srcima da ne da tami da nas obuzme, to je ono svjetlo koje se - čudesno - i danas upalilo na istom onom mjestu kao i pred dvadeset stoljeća. Ponesimo radost uskrsnuća svima koji su još u mraku Velikoga Petka. Upalimo ne samo svijeće nego svoja srca na svjetlu uskrsnuća i osvijetlimo korake naše i svih naših, naše Crkve i našega dragoga Hrvatskoga naroda, da u Kristovu svijetlu hode prema istinskom životu u pravednosti, istini i miru.
Stoga, draga braćo i sestre, vama i svima vašima, ma gdje bili iskrena čestitka: Na radost vam došlo Uskrsnuće Gospodinovo!
dr. Danijela De Micheli Vitturi