Izlazak iz tame - postabortivni sindrom i što o njemu trebate znati naziv je tribine održane 7. ožujka 2018. u 19h u Nadbiskupijskome vikarijatu u Osijeku u organizaciji Pastoralnog instituta Ivan Pavao II. Đakovačko-osječke nadbiskupije i HKLD-a Podružnice Osijek

Pozvani su predavači dr.sc. Petar Bilić, psihijatar u Klinici za psihijatriju „Vrapče“, te Lidija Dugan, voditeljica duhovnog programa za ozdravljenje žena koje pate od postabortivnog sindroma „Oprostom oslobođene“. Moderator i duhovni pratitelj tribine je bio duhovnik HKLD-a izv.prof.dr.sc. Stjepan Radić, koji je pozdravivši predavače, napravio kratki uvod u problematiku. Predsjednica HKLD-a Podružnice Osijek Anamarija Čondor, spec. pedijatrije, uputila je nekoliko riječi o samoj organizaciji tribine.

Vlč. Radić je ponajprije citirao encikliku pape Franje Amoris Laetitia (Radost ljubavi) gdje Papa ističe da 'je bračni par koji voli i rađa život pravi živi kip – ne od kamena ili zlata -, kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja. Zato je plodna ljubav, simbol Božjih intimnih odnosa'. Vlč. Radić je istaknuo da večeras ne namjeravamo progovarati o moralnoj strani ovog ne samo za Crkvu, već i zdravi razum neprihvatljivog čina, već onoga što dolazi poslije njega, a to je drama savjesti. Želja nam je, istaknuo je vlč. Radić, zajedno s predavačima ponajprije pomoći svim onim ženama koje su zarobljene u vlastitoj savjesti zbog ishitrene odluke počinjenja pobačaja. Postoji izlazak iz tame, tame patnje i neznanja s obzirom na pobačaj, završio je vlč. Radić otvarajući perspektivu nade i svjetla za sve žene koje su se našle u ponoru postabortivnog sindroma.

Uslijedilo je predavanje dr.sc. Petra Bilića koji nam je na stručan, ali opet široj publici prilagođen način ukazao na postabortivni sindrom kroz prizmu svoje struke. Navodi kako se nitko ne bavi temom postabortivnog sindroma, odnosno postavlja se pitanje postoji li uopće taj sindrom. Dr.sc. Petar Bilić navodi podatke za razdoblje od 2002. do 2015.godinu gdje je ukupni broj pobačaja narastao, ali broj pobačaja na zahtjev žena pada. Napominje kako tema abortusa u Hrvatskoj nije popularna. Ono što ga zabrinjava je da postabortivni sindrom nije službena dijagnoza te ga se želi prikazati kao dio PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj). Također se osvrće na podatke iz znanstvenih publikacija gdje je navedeno da 80% žena može imati psihičke poremećaje nakon pobačaja. Depresija, anksioznost, zlouporaba psihoaktivnih tvari itd. su učestalije kod žena koje su učinile pobačaj. Naglašava kako pobačaj utječe ne samo na ženu, već i na muškarca i njihove odnose te da su ti parovi skloniji razvodima. Kod osoba koje su imale pobačaj reakcija može biti naknadna. Može se javiti psihološka napetost, suicidalnost, samokažnjavanje, što ovisi i o tipu ličnosti. Navodi da je problem psihijatra nedostatak vremena s pacijentom te se liječenje ograničava na farmakoterapiju. Nada se da će službena psihijatrija naći dovoljno prostora i vremena za ovu izuzetno bitnu problematiku. Predavanje nastavlja Lidija Dugan, voditeljica duhovnog programa za ozdravljenje žena koje pate od postabortivnog sindroma „ Oprostom oslobođene“. Osvrnula se na problematiku Vukovara koji je bio centar pobačaja, a sada je grad u kojemu se iz dana u dan povećava natalitet.

Sve je počelo s inicijativom 40 dana za život koja je pokrenuta u Hrvatkoj tijekom korizme 2014., a u Vukovaru tijekom korizme 2015. godine. Već prvih dana kada je Inicijativa krenula s molitvom pred vukovarskom bolnicom javila se trudnica za razgovor i pomoć. Inicijativa 40 dana za život i udruga Betlehem uspjeli su zbrinuti ženu i još tada nerođeno dijete. Lidija napominje kako je kroz Inicijativu do sada službeno spašeno 47 života u Hrvatskoj. U svibnju 2016. krenula je prva grupa sa ženama u programu „Oprostom oslobođene“ gdje se obrađuje i prolazi kroz biblijske tekstove i likove. Program je utemeljen na Sv. Pismu i ima 100% učinkovitost jer iza njega stoji Gospodin. U program su se također počeli javljati i muškarci koji često dođu s ranama ukradenog očinstva, navodi Lidija. Uloga muškarca kao glave svojoj ženi kao što je Krist glava Crkvi govori o važnosti muškarca da zaštiti svoju ženu i nerođeno dijete, a tako štiti i glavnu stanicu ovoga društva, obitelj. Iza predavanja Lidije Dugan svoja svjedočanstva podijelile su dvije majke, govorile su o svojoj boli zbog učinjenog pobačaja i liječenju kroz program „Oprostom oslobođene“. Na kraju tribine održana je konstruktivna rasprava te je vlč. Stjepan Radić pozdravio sve prisutne i zahvalio na dolasku.

Vjera Ninčević/Stjepan Radić

Osijek – Povodom Svjetskog dana psorijaze koji se obilježava 29. listopada Podružnica HKLD-a u Osijeku organizirala je predavanje mr. sc. Melite Vukšić Polić, dr.med., spec. dermatovenerologije Psoriasis vulgaris - nešto staro, nešto novo koje se održalo 16. studenog 2017. u 19 sati u Vikarijatu u Osijeku

Predavačica nas je upoznala s temeljnim pojmovima o psorijazi, učestalosti u Europi i RH, ali i činjenici da se psorijaza sve češće javlja u dojenačkoj dobi i kod male djece te kod starijih od 65 godina. Uz puno fotografija predstavila nam je sve vrste psorijaze. Naglasila je da psorijaza nije samo bolest kože, već sustavna upala koja je povezana s psihičkim poremećajima, upalama oka, Chronovom bolesti, ulceroznim kolitisom, metaboličkim sindromom... Pacijenti oboljeli od teškog oblika psorijaze žive u prosjeku 6 godina kraće od opće populacije. Vrlo važan i možda nedovoljno vrednovan aspekt psorijaze je utjecaj na psihičko zdravlje pacijenta: oboljeli od psorijaze imaju često nižu kvalitetu života, gube samopouzdanje, samopoštovanje, češće se depresivni, posežu za drogama i alkoholom te je među oboljelima povećan rizik za suicid. To su svakako vrlo bitne stvari te je u suradnji s psihijatrima KBC Osijek osnovana psihodermatološka ambulanta u kojoj oboljeli mogu potražiti pomoć. Ono što je definitivno novo u liječenju psorijaze je terapija. Pored lokalne terapije u vidu različitih krema i pripravaka te fototerapije, na tržištu su danas novi lijekovi – biološka terapija, koja u potpunosti mijenja sliku psorijaze. Što rade i kako djeluju novi lijekovi, predavačica nam je predstavila na tri primjera iz prakse, ali nas i upoznala s problemima pri propisivanju te nove i skupe terapije.

Na kraju nam je predstavila akcije koje redovito provodi Hrvatsko dermatovenerološko društvo za senzibiliziranje javnosti o ovoj nimalo laganoj bolesti. Poslije predavanja su uslijedila pitanja. Još jednom se zahvaljujemo predavačici na prigodnoj temi te izvrsnom i zanimljivom izlaganju.

Dr. Anamarija Čondor