O „Vjeri i bolesti“ govorio je duhovnik osječkog HKDMST-a, preč. Jurić. Naglasio je mnogostrukost zdravlja te rekao: „Svjetska zdravstvena organizacija definira zdravlje kao stanje potpunog fizičkog, psihičkog i duševnog blagostanja, koje podrazumijeva samo odsustvo bolesti ili nemoći. Već činjenica da zdravlje može biti tjelesno, psihičko ili duševno nameće potrebu da se razlikuje jedno zdravlje od drugoga, a time shvati, da čovjek može biti somatski zdrav, a psihički bolestan; duhovno bolestan, a psihički zdrav.“ Istaknuo je potom kako teologija govori da ljudska narav nije mrtva i razorena, nego ranjena i da u njoj i nakon istočnog grijeha postoje mnoge pozitivne duhovne snage i brojni zdravi duhovni procesi.

„Teološki je jasno da je s Isusom Kristom u svijet došlo Božje kraljevstvo koje pobjeđuje grijeh, odnosno zlo, smrt i đavla… Uzimajući ljudsku narav Isus se povezao sa svakim čovjekom i ozdravljujuće djeluje u ljudskoj naravi. To znači da je snagom Božjeg kraljevstava daleko više moguće pomagati čovjeku u ozdravljenju od njegovih patnji. U Isus Kristu dogodilo se otkupljenje cijeloga ljudskoga roda bez obzira znamo li to ili ne znamo, vjerujemo li u to ili ne vjerujemo. U Njegovom Imenu svi smo spašeni“, rekao je preč. Jurić te podsjetio na spasenjsko poslanje Crkve koje proizlazi od Isusa, a „Isus nije došao liječiti ljude, nego donijeti im zdravlje – ozdraviti ih.“

Obraćajući se prisutnima, predsjednica osječke podružnice HKLD-a, M. Vukšić Polić istaknula je brojne emocije s kojima se i sama nosila u neviđenom i vrlo jedinstvenom scenariju pandemije koronavirusa, a prevladavali su strah i neizvjesnost. „Iako sam se ponekad osjećala bespomoćno pokušala sam se orijentirati na stvari i situacije koje su pod mojom kontrolom, pod mojim utjecajem. I tako sam se osjećala bolje, osjećala sam veći mir i dobivala snagu, potrebnu za daljnja suočavanja s izazovima.  Pokušavala sam se osvrtati samo na jasne i provjerene informacije te zaštiti prijatelje koji su skloniji traženju teorija zavjere te ih usmjeravati na točne informacije“, uputila je M. Vukšić Polić te je izdvojila blagotvorni element boravka u Crkvi, na misi, čak u kontekstu jednotjedne “male duhovne obnove”. Svoje izlaganje zaključila je čestitkom i zahvalnošću na zalaganju, energiji i hrabrosti svim kolegama koji su bili na “prvim linijama obrane” te je istaknula osoban rast u empatiji tijekom razdoblja pandemije, kao i kontinuirano okupljanje članova HKLD-a što je pridonijelo međusobnom osnaživanju.

„Osnaživanje zdravstvenih djelatnika i bolesnika u vremenu pandemije COVID-19“ bila je tema izlaganja članice HKDMST-a, K. Zec. Definirajući patronažu istaknula je kako se radi o zdravstveno zaštitnoj medicinsko-socijalnoj djelatnosti koja provodi mjere specifične zdravstvene njege u svrhu promicanja i očuvanja zdravlja pojedinca, obitelji i zajednice. „S obzirom na to da im je posao vezan uz direktan kontakt s osobama, tijekom pandemije COVID-19, kao i svi zdravstveni djelatnici, susretali su se s brojnim izazovima i nosili su veliki teret. Suočavanje s bolešću o kojoj se malo zna te obavljanje posjeta u nekontroliranim uvjetima, predstavljalo je veliki izazov za cijelu službu, naglasila je K. Zec i istaknula: „Sebe smo stavili u drugi plan i razmišljali smo o ljudima kojima smo potrebni te smo išli u posjet porodiljama, novorođenčadi i bolesnicima otpuštenima iz bolnice. Nitko od pacijenata nije rekao da ne dolazimo – svi su željeli da dođemo i damo im i sigurnost i nadu. Ključno je bilo dobro uzimanje anamnestičkih podataka i provjeravanje epidemiološkog statusa, kako bi patronažne sestre zaštitile i sebe, i korisnike te tako pridonijele zaštiti stanovništva od prijenosa virusa SARS CoV-2“, rekla je K. Zec i naglasila: „Patronažne sestre bile su jedne od rijetkih koje su tijekom cijele pandemije odlazile u kućne posjete bolesnika. Pomažući i educirajući korisnike, nosile su nadu, unatoč osobnom riziku od zaraze.“

„Duhovna dimenzija borbe protiv koronavirusa“ bila je tema završnog izlaganja prof. dr. sc. Vukovića, duhovnika osječkog HKLD-a i UKI-ja. On je naglasio kako se nude brojni odgovori na koronakrizu „odnosno različite dimenzije borbe protiv koronavirusa: epidemiološka, farmakološka, politička, sociološka, ekonomska, financijska, psihološka… Tu je i duhovna dimenzija borbe – također iznimno važna, ali u svijetu, pa i u Hrvatskoj, pala je u drugi plan“. Vuković je koronakrizu opisao kao priliku „da se ponovno obnovi kršćanska vjera i smisao vjere, da se čovjek ponovno okrene Bogu i osloni na Boga kao krajnje uporište i temelj vlastitog života“. Potom je rekao: „Zanimljivo je  istaknuti da su u prošlosti, kada bi na zapadu nastupila kakva katastrofa, ljudi hrlili u crkve, dodatno tražili Boga i Njegovu blizinu, a državni vođe pozivali su na molitvu. Danas svjedočimo potpunom obratu.“

Predavač je razložio kako zaborav Boga i pouzdanje u tjelesno zdravlje i svjetovne proroke nije nastupio koronakrizom. Ono u Europi i na zapadu traje već odavno, a umjesto vjere u Boga i u vječno spasenje, imamo na djelu vjeru u čovjeka i u njegove sposobnosti, u medicinu i u tehnologiju kao nova sredstva spasenja. Naglašavajući kako kršćanska vjera razgoni strah od koronavirusa; poziva ljubiti bližnjega uvijek – a ne samo u povoljnim uvjetima te usmjerava na vječnost – prof. Vuković istaknuo je medicinske djelatnike, ali i sve građane Hrvatske. Rekao je: „Snažno svjedočanstvo ljubavi i solidarnosti prema bližnjima u potrebi imamo upravo u primjeru naših liječnika i medicinskog osoblja koji od prvog dana koronakrize nesebično brinu i daju sve od sebe kako bi pomogli bolesnima. Osobito snažno svjedočanstvo ljubavi prema bližnjima u nevolji imamo u nedavnoj reakciji ljudi diljem Hrvatske koji su, i spontano i organizirano, priskočili u pomoć unesrećenima od potresa u Banovini… U svakom slučaju, kršćanski odgovor na koronakrizu nipošto ne smije biti puka socijalna distanca, već djelatna pomoć, ljubav i blizina bolesnima i onima koji su u potrebi.“

Panel-rasprava nastavljena je diskusijom, a dotaknute su teme – nedostatka specifično kršćanskog odgovora na pandemiju; važnosti vjere kao snage protiv straha – dominantne emocije koronakrize; nesigurnost odlučivanja u vezi s cijepljenjem; važnost okupljanja i vraćanja nade mladima te nužnost okupljanja djece na misna slavlja. 

Pogledajte još fotografija: