Ljudska osoba u središtu svog integriteta / Vijesti iz FIAMC-a

Osvrt dr. Gabrielle Gambino, podtajnice vatikanskog Dikasterija za laike, obitelj i život, na dokument Kongregacije za nauk vjere Samaritanus bonus – Pismo o skrbi za osobe u kritičnoj i terminalnoj fazi života.

Prije svega: „ranjivost svakog ljudskog bića, tijela i duše, tajanstveno obilježena željom za beskrajnom ljubavlju, za koju je predodređeno od vječnosti“; drugo: „načelo da briga za ljude u potrebi nije samo pitanje etike socijalne solidarnosti ili milosrđa“, nego još više „prepoznavanje neprocjenjive vrijednosti života pojedinca, kao nepremostive granice nasuprot bilo koje tvrdnje autonomije“; i zadnje, ali ne manje važno: „temelj svih pravnih poredaka: vrijednost svake osobe u bilo kojem stadiju života ili stanju postojanja“.

Ovo su tri kamena temeljca koje je podtajnica vatikanskog Dikasterija za laike, obitelj i život pojasnila u Uredu za tisak Svete Stolice (Sala Stampa) komentirajući pismo Samaritanus bonus o skrbi za osobe u kritičnoj i terminalnoj fazi života, koje je Kongregacija za nauk vjere objavila i prezentirala na konferenciji za novinare 22. rujna 2020. godine u kojem se kritizira nesrazmjerna i dehumanizirajuća primjena tehnologije, osobito u kritičnoj i terminalnoj fazi života.

Podtajnica je objasnila kako „skrb ne može biti ograničena samo na obično njegovanje bolesnika iz medicinske ili psihološke perspektive, već se mora razgranati u sveobuhvatniji kreposni odnos privrženosti i brige za druge, koja pronalazi svoju suštinu u brizi za integritet cjelovite osobe, za one koji su u stanju potrebe.“ Nastavlja kako „ta briga podržava susret između 'ja' i 'ti', pozivajući time čovjeka da iz stanja beznačajnosti i anksioznosti u koje ga je bacila njegova bolest ponovno otkrije integritet duše i tijela“. Gambino pojašnjava kako je „ovaj odnos prepun pastoralnih i bioetičkih implikacija koje bi nas trebale voditi k izmjeni načina na koji smo do sada pristupali zbrinjavanju osoba u kritičnoj i terminalnoj fazi života“.

Suočeni s „kompleksnošću medicinskog zbrinjavanja bolesti i smrti“ u vremenu „sekularizirane kulture i zakonodavstva, koje nas zbunjuje o vrijednosti patnje i našega života“ Gambino zaključuje da ovim pismom Samaritanus bonus „Crkva želi obnoviti središnju važnost čovjeka u njegovom integritetu, jedinstvenu cjelinu tijela i duha te nas podsjetiti da smo djeca Oca koji nas je ljubio do kraja, koji je jedini koji može učinit slatkim breme naše patnje.

Pismo Samaritanus bonus se temelji na priopćenju Kongregacije za nauk vjere iz 1980. godine te dokumentima sv. pape Ivana Pavla II., ali i izjavama pape Franje koji opetovano osuđuje kulturu odbacivanja u odnosu prema bolesnima i slabijima, nedostatnu skrb za trpeće i nove predodžbe o indvidualističkom samootkupljenju.

Preveli: Ivan Novak, Rok Čivljak

Izvor:
The human person in the centrality of his integrity
Samaritanus bonus