Legionarska bolest je naziv za upalu pluća koju uzrokuje bakterija Legionella pneumophila. Bolest je prvi puta zabilježena 1976. godine među američkim veteranima (legionarima) iz II. svjetskog rata po kojima je i dobila ime. Legionele su bakterije koje su rasprostranjene posvuda, a osobito se lako održavaju i razmnožavaju u vodi i vlažnome tlu.

U velikom broju koloniziraju različite vodoopskrbne sustave i u povoljnim uvjetima lako se namnože tako da vodeni aerosol postane infektivan za čovjeka. Glavni izvor infekcije za ljude su sustavi za zagrijavanje vode, poglavito dotrajali koji ne mogu postići odgovarajuću temperaturu u cijelom sustavu. Legionarska bolest češće se pojavljuje u toplijem dijelu godine. Čovjek se zarazi udisanjem onečišćenog vodenog aerosola, a nema prijenosa bolesti s čovjeka na čovjeka. U Republici Hrvatskoj legionarska se bolest registrira od 1978. godine. Od tada se u nas redovito pojavljuje, uglavnom pojedinačno, no zabilježeno je i nekoliko manjih epidemija.

Bolest se očituje od blagih oblika do vrlo teških upala pluća. Prvi je simptom povišena temperatura, nerijetko viša od 40ºC, praćena groznicom. Uz to se pojavljuju i vrlo jaka glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima te opća slabost. Prvih nekoliko dana bolesnik ne kašlje, a kasnije se pojavljuje i podražajni kašalj. Ponekad su u bolesnika prisutni i mučnina, povraćanje, proljev što liječnika može navesti na krivi trag da se radi o crijevnoj infekciji.

Dijagnoza upale pluća potvrđuje se rendgenskom snimkom pluća koja pokazuje zasjenjenja različitog intenziteta i opsega dok se uzročnik bolesti potvrđuje specifičnim mikrobiološkim testovima. U liječenju legionarske bolesti najvažnije je uz simptomatske mjere što prije primijeniti i odgovarajući antibiotik. Najvažnija mjera prevencije ove bolesti je sprječavanje izlaganja ljudi potencijalno zagađenoj vodi. Bojlere za grijanje tople vode treba pravilno i redovito održavati. Na rashladnim uređajima se redovito moraju izmjenjivati filtri za zrak. Kad god je u pojedinim dijelovima zgrade zbog dulje neuporabe došlo do stajanja vode, prije uporabe vodu treba na izljevima ispuštati nekoliko minuta dok ne postane posve bistra uz primjenu zaštitne maske.

Prim. dr. sc. Ivan Puljiz, dr. med., specijalist infektolog
Klinika za infektivne bolesti “Dr Fran Mihaljević”, Zagreb

Tekst je objavljen u Glasu koncila od 1. kolovoza 2010. godine