Ovdje možete pročitati prijevod poruke predsjednika Papinskog vijeća za pastoral zdravstva, nadbiskupa Zygmunta Zimowskog povodom 57. Svjetskog dana oboljelih od gube obilježenog 31. siječnja 2010.g.

Predsjednicima biskupskih konferencija,
Biskupima zaduženim za pastoral zdravstva,

"Svjetski dan oboljelih od gube" ustanovljen u prvoj polovici 50-ih zahvaljujući zalaganju francuskog pisca Raoula Follereaua, nije samo dan za razmišljanje o žrtvama ove razorne bolesti, nego prije svega dan solidarnosti s braćom i sestrama koji su njome zahvaćeni.

Guba, poznata i kao Hansenova bolest, u stvarnosti nastavlja godišnje zaražavati stotine tisuća ljudi širom svijeta. Prema najnovijim podatcima objavljenim od Svjetske zdravstvene organizacije, u 2009.g. je zabilježeno više od 210.000 novih slučajeva. Osim toga, bezbroj je osoba koje su zaražene, ali nisu zapisane ili su još uvijek lišene pristupa medicinskoj skrbi.

Sa statističke točke gledišta, najviše pogođene zemlje su u Aziji, u Južnoj Americi i Africi. Indija ima najveći broj oboljelih osoba, nakon čega slijedi Brazil. Brojni slučajevi su, također, zabilježeni u Angoli, Bangladešu, Srednjoafričkoj Republici, Demokratskoj Republici Kongo, Indoneziji, Madagaskaru, Mozambiku, Nepalu i Tanzaniji.

Hansenova bolest je "drevna" bolest, ali zbog toga nije ništa manje razorna i tjelesno i moralno. U svim dobnim skupinama i civilizacijama, sudbina oboljelih od gube jest marginalizacija, lišenost bilo kojeg tipa društvenog života, osuđenost da svoje tijelo gledaju kako se raspada sve do smrti.

Nažalost, još i danas, oni koji boluju od nje ili se liječe, nose nedvojbena oštećenja, prečesto su osuđeni na usamljenost i strah, te su gotovo nevidljivi u očima drugih, društva i javnog mnijenja. U zemljama koje su ekonomski naprednije, čini se da je ova bolest zaboravljena, kao i ljudima koji boluju od nje.

Ako se prisjetimo, kada se izrekne riječ guba, pobude se različiti osjećaji: nevjerica u dijelu onih koji se čude kako ova bolest i dalje može postojati, strah i odvratnost i ništa manje teško pokazivanje ravnodušnosti, ali i milosti i ljubavi koja proizlazi iz brižnog i milosrdnog Isusovog stava prema oboljelima (Mk 1,40-42).

Follereauovo zalaganje, brojni napori institucija, crkvenih organizacija i/ili nevladinih udruga koje se bore protiv gube, iznimno djelo sv. Damjana de Veustera i tolikih drugih svetaca i ljudi dobre volje pomogli su da se prevladaju negativni stavovi prema oboljelima od gube, promičući njihovo dostojanstvo i prava i istovremeno univerzalnu ljubav prema bližnjemu.

Danas postoji učinkovita zaštita protiv gube, ali unatoč tome, Hansenova bolest se i dalje širi. Među čimbenicima koji potiču njezinu prisutnost jest, dakako, pojedinačna i kolektivna neimaština, koja prečesto uključuje nedostatak higijene, prisutnost kroničnih bolesti, nedovoljnu prehranu, ako ne i kroničnu glad i nedostatak pravovremenog pristupa medicinskoj skrbi. U društvenom okruženju istovremeno perzistiraju strahovi kojima se, u pravilu kao plod neznanja, pridodaje teška stigma na već strašan teret koji guba podrazumijeva kada je već izliječena.

Stoga apeliram na međunarodnu zajednicu i vlasti svake države, te ih pozivam da razviju i osnaže nužne strategije za borbu protiv gube, što će ih učiniti efikasnijim i premreženijim, prije svega, tamo gdje je broj novih slučajeva i dalje visok. Sve to bez zanemarivanja edukativnih kampanja i senzibilizacije može pomoći oboljelima i njihovim obiteljima da izađu iz isključenosti i dobiju potrebnu skrb.

U isto vrijeme moja iskrena zahvala ide mjesnim Crkvama i različitim vjerskim prisutnostima, bili oni misionari ili ne, za sve ono što su mnogi od njih učinili, redovnici i redovnice, laici i laikinje, za sve dobro što je Svjetska zdravstvena organizacija učinila sa svojom značajnom predanošću kako bi se iskorijenila ova i druge "zaboravljene" bolesti, antileproznim udruženjima i nevladinim organizacijama, kao i brojnim volonterima i svim ljudima dobre volje koji su se, sa svojim predanjem obilježenim ljubavlju za našu braću i sestre pogođene ovom bolešću, posvetili njihovoj skrbi na integralan način, obnavljajući njihovo dostojanstvo, radost i ponos što se prema njima postupa kao prema ljudskim bićima, tako da mogu sačuvati ili, ovisno o slučaju, preuzeti svoje mjesto u društvu .

Neka Marija, Zdravlje bolesnih (Salus Infirmorum) održi bolesne u teškoj borbi protiv patnje i neimaštine uzrokovane bolešću i bude u mogućnosti skinuti veo šutnje uz što veći broj djela istinske solidarnosti u korist osoba pogođenih gubom.

Izvornik: zenit.org
Preveo: Ivan Ćelić, dr.med.