Kratki osvrt na cjepivo protiv SARS-CoV-2

Obzirom na kontradiktorne informacije i izjave pojedinaca o mogućim štetnostima cjepiva protiv SARS-CoV-2, a što bi moglo utjecati na neracionalni pristup cijepljenju i izbjegavanju ovog oblika prevencije bolesti COVID-19, osjećamo potrebu informirati naše članove o nekim činjenicama

Prema vijestima iz svijeta cijepljenje protiv SARS-CoV-2, uzročnika bolesti COVID-19, započelo je u Ujedinjenom Kraljevstvu 8. prosinca 2020. godine mRNA cjepivom tvrtki Pfizer-BioNTech-Fosun, a istim cjepivom započet će, prema najavama iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, cijepljenje i u Hrvatskoj. Cjepivo se službeno naziva COVID-19 mRNA Vaccine BNT162b2 concentrate for solution for injection, a radi jednostavnosti naziva se Pfizerovim cjepivom, premda ga je razvio njemački BioNTech, a Šangajski Fuson sudjelovao je novčano i djelomice u kliničkim ispitivanjima.

Radi se o prvom cjepivu protiv COVID-19 koje je dobilo odobrenje za stavljanje u promet (ovaj tjedan u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi, a idući tjedan se očekuje u SAD-u) i prvom cjepivu uopće za humanu bolest koje je razvijeno na platformi glasničke RNA (mRNA, od engl. messenger RNA). Stoga se oko toga cjepiva, kao i ostalih cjepiva protiv COVID-19 koja se razvijaju na sličnim (mRNA) ili različitim (adenovirusna vektorska, proteinska, podjedinična, cjelovirionska inaktivirana i atenuirana) platformama počinje plesti mreža znanja i neznanja, bez prave želje da se definiraju neke činjenice i objektivno sagledaju neke nepoznanice.

Evo ukratko činjenica kojima raspolažemo u ovom trenutku:

1. Pitanje ugradnje mRNA u ljudski genom. mRNA se ne ugrađuje u DNA te nema nikakve opasnosti da se injiciranjem mRNA promijeni ljudski genom. mRNA se prevodi (translacija) u protein, u ovom slučaju protein šiljka (engl. spike protein) SARS-CoV-2. I taj je protein još modificiran u dvije aminokiseline (tj. na mRNA modificirana su dva nukleotida) tako da ga se učini konformacijski podobnijim za izazivanje visokoafinitetnih neutralizacijskih protutijela.
2. Dugoročne posljedice cjepiva izrađenih na platformi mRNA. Na to pitanje moći će se odgovoriti tek kada dovoljno mnogo cijepljenih osoba bude imalo dugi period promatranja. Ali odavno znamo da se mRNA vrlo brzo raspadne: kada se u nekoliko ciklusa na ribosomu odvije translacija mRNA u protein, mRNA se raspada. U eukariotskim stanicama to traje od nekoliko sati do nekoliko dana. Ne postoji reverzni proces prepisivanja informacija od mRNA u DNA i to potom ugrađuje u genom. Za sada su očite nuspojave cjepiva: lokalne (otok i bolnost na mjestu injekcije) i opće (vrućica, zimica, glavobolja, mijalgije) koje se pojavljuju unutar 48 sati od cijepljenja, kao i kod većine drugih cjepiva.
3. Pitanje autoimunosnih bolesti. Ovo cjepivo nema adjuvansa (pojačivača imunosne reakcije) pa se njegovom primjenom ne mogu aktivirati autoimunosne bolesti. Iz informacije sadržane u mRNA sastavlja se spike protein koronavirusa koji izaziva specifični humoralni i stanični imunosni odgovor koji se najtočnije mjeri titrom neutralizacijskih protutijela. Ova protutijela ključna su u prevenciji infekcije. U dosadašnjim kliničkim pokusima treće faze provedenim na više od 50.000 ispitanika koji su primili Pfizerovo cjepivo, nije bilo autoimunosnih nuspojava u razdoblju aktivnog praćenja od najmanje četiri mjeseca. Iz imunologije je poznata dinamika eventualnog autoimunosnog procesa: prva faza senzitizacije na autoantigen odigra se za 1–4 tjedna, a zatim slijedi upalno oštećivanje koje može dovesti do kliničke slike neke bolesti. To traje u pravilu oko 4–6 mjeseci. Za sada nema naznaka da se to odigralo bilo u kojeg od ispitanika treće faze kliničkog pokusa.
4. Pitanje etičnosti proizvodnog procesa. mRNA cjepiva ne potječu ni proizvodno, niti se tijekom proizvodnje testiraju na embrijskim stanicama pobačene djece i u njima nema humanih sastojaka. Vrlo su jednostavna: sadrže 30 mcg mRNA dobivene molekulskim inženjeringom in vitro, vodu, jednostavne K⁺ i Na⁺ soli te lipidnu ovojnicu koja se sastoji od ALC-0315 i ALC-0159 lipida. Ti lipidi obavijaju mRNA u lipidnu nanočesticu od cca 0,1 mikrona  (100 nanometara) koja se, po injiciranju u tkivo, stapa s lipofilnim dijelovima stanične stijenke i tako ulazi u citoplazmu. Volumen za injekciju te količine (1 doze od 30 mcg) mRNA je minuciozan, svega 0,3 ml.
5. mRNA i adenovirusna vektorska cjepiva nisu isto. Cjepivo koje proizvodi AstraZeneca (AZD1222, kolokvijalno Oksfordsko cjepivo) ima proizvodne veze s humanim embrijskim stanicama. O etici tog pitanja na mrežnoj stranici našega društva prenesen je tekst Papinske akademije za život iz 2005. godine (Razmatranje o moralnosti upotrebe cjepiva koja su dobivena korištenjem stanica pobačenih ljudskih embrija (hkld.hr)), a o tome je pred zagrebačkom podružnicom „Branimir Richter“       2016. godine predavanje pod naslovom „Etičke dvojbe u proizvodnji i primjeni cjepiva“ održao kolega epidemiolog dr. Hrvoje Vranješ (vidi: Održano predavanje: Etičke dvojbe u proizvodnji i primjeni cjepiva (hkld.hr)). Iz sasvim stručnog aspekta ne treba miješati Pfizer-BioNTechovo i AZD1222 cjepivo. Ono prvo je mRNA, a drugo adenovirusno vektorsko cjepivo. Takvo je i rusko cjepivo Sputnik V koje je u Rusiji u masovnoj primjeni već nakon druge faze kliničkog ispitivanja, a i Kinezi su na putu da jedno takvo vektorsko cjepivo stave u optjecaj. To niti u EU niti u SAD-u nije dopušteno jer se ne običava izdati odobrenje prije objave rezultata treće faze kliničkog ispitivanja, što se poštivalo i u procjeni mRNA cjepiva i Oxfordskog AZD1222. Moderna pak, poput Pfizera, uskoro stavlja u optjecaj drugo mRNA cjepivo (Moderna mRNA-1273).
6. Nuspojave koje nisu zabilježene tijekom treće faze kliničkih ispitivanja. Početkom kampanje cijepljenja u Engleskoj (Pfizer-BioNTech) nekoliko je ljudi razvilo alergijsku reakciju, ali su vjerojatno bili alergičari od ranije. Stoga je propisano da se osobe za koje se od ranije zna da su alergične na hranu, cjepiva i lijekove ne treba cijepiti. Za sada se pretpostavlja da je za alergijsku reakciju odgovoran jedan od dva lipida iz ovojnice nanočestice (ALC-0315 ili ALC-0159).
7. Apeli da se ne cijepimo i da pričekamo. Možemo čekati jako dugo, a da ne doznamo jesu li sumnje u mRNA cjepivo opravdane, pogotovo ako ga se ne bude primjenjivalo. Pozivanje na „oprez“ gdje su već uključene sve moguće mjere opreza, nije korektno. Pozivanje na čekanje, nije korektno, jer ispada da se apelira da se cijepe drugi, a mi čekamo kako bismo vidjeli njihovu reakciju na cjepivo. No postavlja se pitanje je li to etično?

Ovi su retci sastavljeni na temelju informacija koje su svima dostupne. Činjenice treba razabrati od sjena. Nikada nećemo znati sve o nekom lijeku ili cjepivu, ali to ne smije biti razlogom da se ti lijekovi ili cjepiva ne primjenjuju. Za sada ne izgleda da bi cjepivo protiv SARS-CoV-2 moglo imati neke ozbiljne srednjeročne posljedice, ali o njima i eventualnim dugoročnim nuspojavama još ne možemo znati danas, nego tek nakon duljeg vremena praćenja njegove primjene. Prema onome što sada znamo, ne možemo razabrati da bi se one uopće trebale pojaviti.

Zaključno, iz kliničkih studija ranije opisanih cjepiva tvrtki Pfizer i Moderna jasno je da će osobe cijepljene ovim cjepivima imati 95% zaštitu od obolijevanja od COVID-19 uz minimalni rizik lokalnih, a ponekad i sustavnih nuspojava ograničenih na prvih 48 sati od primjene. Dugoročne posljedice ne zna nitko. Vjerojatno te dugoročne posljedice ne traju dulje od nekoliko dana koliko je potrebno da se raspadne ubrizgana mRNA. Svakako ne postoje etičke zapreke da bi se katolici cijepili ovim cjepivima.

Upravni odbor HKLD-a