Izjava predsjednika Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva povodom ugroze izazvane pandemijom SARS-CoV-2 (COVID-19)
Eli, Eli, lema sabahtani?!
Dragi i poštovani članovi HKLD-a!
Koncem 2019. godine u Kini je izbila epidemija novootkrivenoga koronavirusa (SARS-CoV-2) koja se potom proširila po cijelome svijetu. Do danas je ovom epidemijom zahvaćeno 195 zemalja u kojima je registrirano preko milijun oboljelih s oko 60 000 smrtnih ishoda. Zbog toga je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 30. siječnja epidemiju ovim koronavirusom proglasila javnozdravstvenim hitnim stanjem od međunarodnog značaja, a kada je broj zaraženih premašio brojku od 100 000, konačno je 11. ožujka SZO ovu epidemiju i službeno proglasila pandemijom.
U početku pandemije, Kina je bila zemlja s najvećim brojem oboljelih dok se danas najveći broj oboljelih i umrlih bilježi upravo u Europi. Stoga je potrebno poduzimati sve preventivne mjere kako bi se na vrijeme spriječilo dalje širenje epidemije i u Hrvatskoj u kojoj je već zabilježeno preko 1000 oboljelih i 8 smrtnih ishoda. Isto tako treba nastaviti s pripremama u svim zdravstvenih ustanovama za prihvat i zbrinjavanje težih slučajeva kojih će u narednim tjednima vjerojatno biti sve više.
Bolest uzrokovana SARS-CoV-2 virusom nazvana je COVID-19 (od engl. Coronavirus Disease 2019, prema uzročniku i godini pojave bolesti). Osim opće populacije, od ove bolesti češće obolijevaju osobe starije životne dobi i/ili s komorbiditetima, a rizičnu skupinu koja je podložnija akviriranju infekcije čine i zdravstveni djelatnici. Svi zdravstveni djelatnici – liječnici, medicinske sestre, tehničari, laboratorijsko osoblje, njegovatelji, ali i drugi djelatnici koji dolaze u kontakt s bolesnicima – u većoj su mjeri izravno i neizravno izloženi zaraženim i bolesnim osobama što ih dovodi u rizik zaraze i obolijevanja. Osim toga, zbog kroničnog nedostatka zdravstvenog osoblja u cijelom zdravstvenom sustavu, a osobito sada kada su zahtjevi sve veći, od nas se očekuju velike žrtve kako bismo svim građanima pružili najveću moguću zdravstvenu skrb. Dodatno je opterećenje postojećih zdravstvenih djelatnika i pojedinih službi to što je u Hrvatskoj do sada oboljelo preko 60 zdravstvenih djelatnika, a preko 1000 ih je u samoizolaciji. Svi oni trenutno su izvan mogućnosti obavljanja svojih redovitih profesionalnih obveza, a moguće je da će ih uskoro biti još i više. Ministar zdravstva prof. dr. sc. Vili Beroš ocijenio je da zdravstveni sustav za sada nije ugrožen, a Ministarstvo poduzima sve mjere kako bi se preraspodjelom zdravstvenih djelatnika kadrovski popunila ona radna mjesta koja su ovog trenutka najzahtjevnija.
Pandemija COVID-19 zatekla nas je ne samo kao zdravstvene djelatnike nego i kao društvo u cjelini iznenađenima i djelomično nespremnima. Početkom siječnja, kada se tek spoznalo da se u dalekoj Kini širi novootkrivena bolest, samo su rijetki promišljali da bi se ona uskoro mogla pojaviti i u Hrvatskoj. U veljači je već bilo prilično izgledno da ova epidemija neće zaobići Hrvatsku, a 25. veljače registriran je i prvi oboljeli u Hrvatskoj.
Na žalost, dogodilo se ono što su rijetki predviđali kao mogući scenarij, da jedna zarazna bolest promijeni društvene i ekonomske odnose, ali i sveukupno čovječanstvo na način da uđe i promijeni svaku poru društva. Fakulteti i škole su zatvorili svoja vrata, učenici i studenti nastavu pohađaju od kuće, preko TV-a i računala, većina djelatnika iz društvenog sektora radi od kuće, a neki su na žalost ostali i bez posla… a crkve su zatvorile svoja vrata. Ukinuta su predavanja i sastanci u HKLD-u, korizmena duhovna obnova i hodočašća su otkazana, čak je i naša web stranica danima ostala bez vijesti, a prva vijest koja se na žalost pojavila bila je ona o otkazivanju svih aktivnosti HKLD-a do 31. ožujka.
I kada smo mislili da je to najgore što nam se ove godine moglo dogoditi, Zagrepčane je 22. ožujka 2020. godine u 6:24 sati probudio potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru zbog kojega su brojni građani evakuirani iz svojih domova, pa čak i oboljeli od COVID-19 iz Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, što je dodatno ugrozilo sigurnost sviju nas, a osobito najvulnerabilnijih članova našega društva: djecu, starce i bolesnike. Od nas zdravstvenih djelatnika očekivalo se i tada da ostanemo trezveni, saberemo sve svoje snage, znanje i umijeće, te pružimo našim bolesnicima najbolje od mogućega, a ponekad i nemoguće. Prisjećam se scena iz kruga moje Klinike gdje su stari i mladi, osoblje i bolesnici, korona-pozitivni i negativni, raštrkani po travi i parkingu, promrzli od zime i straha, iščekivali iduće minute i sa strahom u očima tražili pomoć jedni od drugih, ne usuđujući se to niti izgovoriti. I prisjetili se Njegovih riječi: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
No, i to smo preživjeli. I živjet ćemo i dalje, čak pritisnuti i većim i težim izazovima, jer smo i u ovim vremenima pokazali i dokazali da jedni bez drugih ne možemo: liječnici bez medicinskih sestara, bolesnici bez zdravstvenih djelatnika, zdravstveni djelatnici bez nemedicinskog i pomoćnog osoblja, osoblje bez duhovnika, duhovnici bez puka, roditelji bez djece, a djeca bez roditelja.
I HKLD će ponovo zaživjeti i prodisati punim plućima. Iako ovoga časa ne znamo kada, sigurno će ponovo biti i predavanja i tribina, simpozija i hodočašća, susreta i druženja, molitve i posta. A do tada nam je živjeti ovu i ovakvu „korizmenu obnovu“ u znaku muke i križa Gospodina našega, kao pravi poticaj na razmišljanje o znakovima vremena te slabostima i ljudskim ograničenjima kojih često nismo svjesni. Stoga se odričući grijeha – mišlju, riječju, djelom i propustom – saberimo zajedno u molitvama Velikoga tjedna. Neka nam sveti dani Velikoga tjedna dadnu snage u ovim izazovnim vremenima da kao vjernici katolici prednjačimo u izvršavanju svojih odgovornosti u duhu poziva kojim se bavimo i u duhu evanđeoske strpljivosti, dobrote i ustrajnosti na koju nas poziva Gospodin. Skrbimo predano oko onih koji su povjereni našoj medicinskoj brizi kako bismo i našim pacijentima, koliko je u našoj moći, omogućili doživjeti radost Kristove uskrsne prisutnost.
A danas mu na blagdan Cvjetnice, umjesto palmama i maslinovim granama, u svojim srcima priredimo radosni doček kako bi nas sve uistinu obradovao svojim dolaskom o Uskrsu. A Gospodin za kojega prorok reče: „Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti“ (Iz 50, 4-7), neka nas obasja radošću lica svoga i neka svojim slavnim ulaskom u Jeruzalem uđu u srce i dom svakoga od nas.
Na Cvjetnicu, ljeta Gospodnjeg 2020.
Rok Čivljak, predsjednik HKLD-a
