Pozdravni govor predsjednika doc. dr. sc. Roka Čivljaka na svečanoj Skupšini HKLD-a tijekom Zavjetnog hodočašća u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke povodom proslave 30. obljetnice osnivanja Društva

Pozdravni govor predsjednika doc. dr. sc. Roka Čivljaka 
na svečanoj Skupšini HKLD-a tijekom Zavjetnog hodočašća u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke povodom proslave 30. obljetnice osnivanja Društva

Poštovano predsjedništvo!
Dozvolite mi prvo da pozdravim naše drage goste:
pozdravljam preuzvišenog oca biskupa Valentina, 
poštovanog kancelara Zagrebačke nadbiskupije, prof. Stjepana Večkovića,
našeg domaćina, rektora Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, preč. Domagoja Matoševića,
predsjednicu Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara s. Slavicu Janković,
te sve poštovane članove HKLD-a, osobito predsjednike podružnica i sekcija koji su nam se danas pridružili, kao i članove obitelji i drage prijatelje!

Okupili smo se danas ovdje kako bi ovim svečanim činom obilježili 30. obljetnicu osnivanja HKLD-a koje je nakon dugih priprema, u jeku osamostaljenja Republike Hrvatske, kao i nacionalne ugroze te početka Domovinskog rata, utemeljeno 16. veljače 1991. godine u Samostanu otaca Isusovaca u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. 

Prvu simboličnu proslavu 30. obljetnice ovoga događaja obilježili smo misom zahvalnicom u dvorani oca Ante Gabrića, na isti dan kada je Društvo osnovano i u istoj dvorani u kojoj je održana osnivačka Skupština Društva. Ovdje bih još jednom zahvalio našem prvom duhovniku, biskupu Valentinu Pozaiću, koji je predvodio to svečano misno slavlje u koncelebraciji s našim duhovnicima don Ivanom Bodrožićem i fra Draženkom Tomićem.

No, zbog ograničenosti javnog okupljanja, tu smo obljetnicu obilježili u uskom krugu dužnosnika HKLD-a, u prvom redu utemeljitelja i prvih dužnosnika, svega 25 (kako su to tada epidemiološke mjere dozvoljavale), odgodivši veću proslavu za jesen, kako bi se okupili u većem broju.

I evo, zahvaljujući dragom Bogu, usprkos epidemiji, preopterećenosti nas zdravstvenih djelatnika i brojnim drugim zbivanjima koja se na današnji dan događaju diljem Hrvatske, Majka Božja Bistrička privukla je nas stotinjak hodočasnika koji smo današnji dan odlučili posvetiti HKLD-u, Majci Božjoj i dragome Bogu.

Stoga zahvaljujem ovdje nazočnoj predsjednici podružnice HKLD-a “Branimir Richter” u Zagrebu na inicijativi i prijedlogu da našu veliku obljetnicu ovaj puta ne obilježimo svečanom akademijom u Zagrebu, već zavjetnim hodočašćem u Mariju Bistricu.

Hrvatsko katoličko liječničko društvo jedna je velika obitelj. Imamo danas 26 podružnica diljem Hrvatske, 6 sekcija, preko 1200 članova… Okupljamo liječnike, stomatologe, magistre farmacije, inženjere medicinske biokemije, psihologe i druge zdravstvene djelatnike visoke stručne spreme. Uz diplomirane stručnjake okupljamo i mlade kolege na završnim godinama studija raznih i različitih zdravstvenih učilišta koje uz pripremu za budući profesionalni život pokušavamo pripremiti i za etičke i duhovne izazove koji nas čekaju u obavljanju naše veoma zahtjevne zdravstvene profesije.

Kao ovako velika obitelj, časna obitelj, dužni smo poštivati i naše “roditelje – oca i majku”. Stoga smo u ovoj godini obilježavanja 30. obljetnice osnivanja HKLD-a, a ujedno i godini sv. Josipa, pred svega tri tjedna hodočastili u Nacionalno svetište sv. Josipa u Dubovac, u Karlovcu, slijedom apostolskog pisma pape Franje „Patris corde“ (Očinskim srcem) u povodu 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve.

Godinu sv. Josipa obilježila je nažalost pandemija COVID-19 koja nam je – kako Sveti Otac papa Franjo piše u svom pismu Patris corde – pomogla da shvatimo važnost običnih ljudi, onih koji, daleko od očiju javnosti, svakodnevno iskazuju u kreposti strpljivosti i ulijevaju drugima nadu i potiču na suodgovornost. Po tome su nalik svetome Josipu, „čovjeku koji prolazi nezapaženo, čovjeku svakodnevne prisutnosti i povučenom u skrovitost“, a koji je ipak imao ulogu protagoniste u povijesti spasenja.

I kao što sam rekao u Karlovcu prigodom ovog hodočašća, ponovit ću i danas: ovo Papino pismo kao da govori o zdravstvenim djelatnicima – mnoštvu skromnih i samozatajnih ljudi koji su odabrali težak i zahtijevan put postati liječnikom, medicinskom sestrom, magistrom farmacije ili stomatologom, potom se usavršavati cijeloga života, i konačno služiti čovjeku u njegovim najtežim trenutcima: u trenutcima bolesti, patnje, stradanja i umiranja.

No ne samo to: zdravstveni radnici u trenutku skrbi za svoga pacijenta nerijetko moraju skrbiti i o cijeloj obitelji svoga pacijenta, imati sluha i za njihove tegobe, pružiti im savjet, toplu riječ… očinsku skrb. I tu zdravstveni radnik postaje poput oca, poput svetoga Josipa, onoga o kojemu ovisi preživljavanje i opstanak cijele obitelji.

Nakon Dubovca, evo nas u našem najvećem Marijanskom svetištu koje ove godine obilježava 50. obljetnicu odluke Biskupske konferencije o proglašenju Marije Bistrice nacionalnim Marijanskim svetištem. Došli smo danas ovdje ponizno i u zajedništvu, odati počast i zatražiti pomoć i zagovor naše Majke – ovdje predstavljene u liku Gospe Bistričke – koja diljem svijeta, iako prikazana i predstavljena različitim vanjskim obilježjima, uvijek predstavlja nešto najnježnije, najdobrostivije, poput majke koja uvijek razumije (kako nam je sinoć prilikom dobrodošlice u Svetištu rekao naš domaćin župnik Domagoj), pa i sve naše probleme i izazove kojih se u ovih 30 godina postojanja HKLD-a nakupilo.

Uz brojne uspješnice djelovanja našega Društva u ovih 30 godina (brojna predavanja, simpozije, hodočašća, duhovne obnove, tiskovine koje smo objavili, i mnoge druge aktivnosti o kojima detaljnije možete pročitati u ovogodišnjim brojevima našega Glasnika) naše Društvo, pokazalo se, boluje od istih onih bolesti od kojih boluju i sva druga djeca: zavisti, oholosti, lijenosti i srditosti (poput ospica, vodenih kozica, hripavca i šarlaha te drugih zaraznih bolesti koje ugrožavaju zdravlje i živote naše djece). 

Poslovica kaže: bolje je spriječiti nego liječiti. Naši učitelji, poput akademika Antona Švajgera, prof. Branimira Richtera, prim. Margarite Peraice, mag. Marije Šaler i mnogih drugih, predvidjeli su sve izazove pred kojima će se naše Društvo naći u idućim desetljećima. Pokušali su mnogo toga predvidjeti i ustrojiti najbolji mogući sustav koji će davati obilje plodova. Na žalost, iako učinkoviti, mnogo puta smo ih iznevjerili i razočarali.

No, pred nama je novo razdoblje. Ove smo godine preuredili naš Statut kojim smo dali temelj novoj organizaciji Društva želeći ojačati aktivnosti i suradnju na regionalnoj razini poštujući teritorijalni ustroj Katoličke Crkve u Hrvatskoj, po metropolijama: Zagrebačkoj, Splitsko-makarskoj sa Zadarskom nadbiskupijom, Đakovačko-osječkoj i Riječkoj metropoliji. Želja nam je postati plodonosnijima, organiziravši se po uzoru na crkveni ustroj, kako bi na teritoriju metropolija i biskupija povezali manje podružnice, funkcionalno ih objedinili i tješnje povezali s mjesnom crkvom kako bismo bili vidljiviji i učinkovitiji.

Obnovili smo i Glasnik HKLD-a koji godinama nije izlazio. Pod rukovodstvom novog glavnog urednika fra Draženka Tomića i nove predsjednice Sekcije za izdavaštvo dr. sc. Ivane Klinar nadamo se novim i brojnijim tiskovinama koje će redovito dolaziti na adrese naših članova, ali i drugih pojedinaca i udruga, te svjedočiti aktivnosti HKLD-a diljem Hrvatske.

Izabrano je i novo rukovodstvo Sekcije doktora dentalne medicine na čelu s prof. dr. sc. Marinom Vodanovićem od kojega očekujemo novi zamah u okupljanju naših kolega stomatologa kako bi i oni postali vidljiviji dio našega Društva.

Sekcija farmaceuta i medicinskih biokemičara obilježila je 2019. godine svoju desetu obljetnicu djelovanja. Iako se uz liječnike ponekad nedovoljno ističe prisutnost i drugih zdravstvenih djelatnika u HKLD-u, aktivnost magistara farmacije u HKLD-u zaslužuje poseban osvrt. Naime, magistri farmacije bili su jedni od suosnivača i utemeljitelja HKLD-a te jedni od aktivnijih članova Društva. Ne želeći umanjiti značenje drugih kolega, ovdje svakako treba istaknuti vrijedni i samozatajni doprinos magistara Marije Šaler, Marije Starčević, Mirjane Vrsalović, Renate Glavine, i drugih koje su bile među utemeljiteljima Društva i prvim dužnosnicima. Njima se u idućim godinama pridružilo stotinjak magistara farmacije i medicinske biokemije koje danas predvodi mag. Jasna Ćurić.

Mnogi se pitaju zašto farmaceuti u Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu kada u svijetu postoje nacionalna i međunarodna udruženja katoličkih farmaceuta. Naš primjer pokazuje da kao što o bolesnicima moramo skrbiti zajednički i udruženi, tako i u našoj formaciji i djelovanju moramo pokazati jedinstvo razmišljanja i stavova u „promicanju kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti“, kako stoji u našem Statutu. 

Potrebu zajedništva u djelovanju dokazuju i naši zajednički sveci zaštitnici, kao što su sveti Kuzma i Damjan, sv. Ivan Leonardi, pa i sam sv. Luka, koji su po svom djelovanju bili i liječnici i ljekarnici, zbog čega se zajednički stavljamo pod njihovu zaštitu.

Možda najbrojnija, a najtiša, je Sekcija mladih HKLD-a koja okuplja sve kolege u dobi mlađoj od 35 godina, ali i studente dviju završnih godina studija medicine, dentalne medicine, farmacije i medicinske biokemije. Mladi imaju svoga duhovnika, svoje redovite mjesečne sastanke, okupljaju se na hodočašćima i izletima, a tu i tamo pridruže se i nama seniorima. Tako će i tijekom ova dva dana u Mariji Bistrici predvoditi liturgijsko pjevanje i sviranje. No kao što nam je potrebno zajedništvo različitih zdravstvenih profesija, trebamo njegovati i zajedništvo “međugeneracijske solidarnosti” bez koje nema prijenosa znanja i iskustava, ne samo profesionalnih koja stječemo u velikoj mjeri za vrijeme studija i cjeloživotnog obrazovanja, već i onih ljudskih, moralnih i etičkih koji nas formriaju i čine drugačijima, vjerodostojnijima, kao članove HKLD-a. 

Sveti Ivan Pavao II. na svečanome euharistijskom slavlju proglašenja blaženim sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici prije 23 godine svoju propovijed je započeo riječima iz Evanđelja po Ivanu: 

 “Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod” (Iv 12,24).

Tim riječima objasnio je puku okupljenom ispod bistričke Kalvarije smisao patnje i mučeničke smrti bl. Alojzija Stepinca. Sveti čovjek, koji je propješačio kilometre hodočasteći Majci Božjoj Bistričkoj, dočekao je da bude podignut na oltar. Budimo i mi spremni nositi različite (veće i manje) križeve na ovozemaljskome putu kako bismo davali plodove. “Bez Golgote nema uskrsnuća.”

Sutra slavimo spomendan svetih Kuzme i Damjana, liječnika koji su ozdravljali tijela da bi spasili duše. Ova dvojica braće, kršćanskih mučenika iz 3. stoljeća, besplatno su liječili svoje bolesnike te tako privlačili mnoge da se obrate na kršćanstvo. Pius Parsch misli da su ta dva sveta mučenika i liječnika vjerna slika Spasitelja koji je ozdravljao ljudska tjelesa da bi tako pridobio duše i spasio ih. Kako smo ih i mi članovi HKLD-a, a osobito članovi Sekcije farmaceuta, uz sv. Luku odabrali za naše suzaštitnike, pozvani smo slijediti njihov primjer i u našim bolesnicima o kojima skrbimo vidjeti ne samo bolest i umiranje već i dušu koja vapi za spasenjem. Često su posljednji likovi koje naši bolesnici gledaju u posljednjim trenutcima ovozemaljskoga života upravo lica nas – liječnika i medicinskih sestara, prije nego ugledaju lik Vječnoga Spasitelja. Iako ponekad teško prihvaćamo ovu ulogu, moramo se ponositi ulogom koju nam je dao Otac. 

Ovih dana na početku plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija u Rimu Sveti Otac osvrnuo se i na to kako nedostatak milosrđa uzrokuje nezadovoljstvo, jer samo ljubav ispunjava ljudsko srce. To se i nama događa, kazao je Papa: usredotočivši se na razne položaje u Crkvi, na rasprave, agende i strategije, gubimo iz vidika pravi program, evanđelje: sklonost milosrđu, žar zahvalnosti. Neka i nama u ovoj dvorani Božjega milosrđa ojača dar milosrđa prema potrebitima, ne samo našim bolesnicima već i njihovim obiteljima i bližnjima., ali i našim kolegama. Iskoristimo ulogu koju imamo po svojoj profesiji da budemo “sol zemlje i svjetlo svijeta” (Mt 5). 

Ovim putem i u ovoj prigodi čestitam članovima podružnice HKLD-a “Branimir Richter” u Zagrebu 15. obljetnicu osnutka ove naše najveće podružnice HKLD-a. 

Ima tu još mnogo obljetnica, manjih i većih, na koje bi se mogli osvrnuti, no dozvolite mi da na kraju ovoga izlaganja čestitam i godišnjicu braka našim kolegama i prijateljima Danijeli De Micheli Vitturi i njezinom suprugu Ivanu. Neka i naše Društvo u idućih 30 godina bude plodonosno kao što je bio i njihov brak. 

I da ne duljim, želim svima vama i nama sretan 30. rođendan HKLD-a, da nam živi vječno, onako kako su ga zamislili naši utemeljitelji.

“Majko Božja Bistrička, moli se za nas! Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, – o vrati, mila Majčice, sve izgubljene!”